ZAGREB, 28. rujna (Hina) - Nakon terorističkoga napada na Sjedinjene Države, uz pitanje je li se katastrofa mogla spriječiti, odmah su se čule optužbe na račun američkih obavještajnih služba, ali časopis Jane's Intelligence Digest
(JID) misli da je veći krivac izrazit nedostatak političke volje bivših američkih vlasti da "riješe problem bin Ladena".
ZAGREB, 28. rujna (Hina) - Nakon terorističkoga napada na
Sjedinjene Države, uz pitanje je li se katastrofa mogla spriječiti,
odmah su se čule optužbe na račun američkih obavještajnih služba,
ali časopis Jane's Intelligence Digest (JID) misli da je veći
krivac izrazit nedostatak političke volje bivših američkih vlasti
da "riješe problem bin Ladena".#L#
Kako za Jane's kaže jedan dobro informiran izvor blizak američkim
obavještajnim krugovima, "glavni problem nije nedostatak
informacija, one stalno pristižu, nego mi jednostavno nemamo
dovoljno obučenih operativaca koji su ih kadri brzo analizirati i
procijeniti koje znače stvarnu prijetnju".
Budući da upozorenja nije manjkalo, napadi na New York i Pentagon
pokazatelj su ozbiljnih nedostataka u metodama i kapacitetima za
prikupljanje obavještajnih podataka raznih američkih agencija,
piše Jane's i podsjeća na svoj prvi ovogodišnji broj od 12. siječnja
u kojem je objavljen tekst što upozorava da bi stvarna meta
obavještajnih operacija morale biti malobrojne bogate
organizacije, ne države... (poput japanskoga kulta Aum ili
sljedbenika Osame bin Ladena)".
Postojao je i plan hvatanja ili ubojstva bin Ladena, i Moskva ga je
podržavala, ali je prethodna američka administracija od njega
odustala zbog straha da ne završi kao neuspjeh i poniženje s
gubicima američkoga ljudstva. U Clintonovo doba vladao je strah da
bi takva akcija uništila izraelsko-palestinski mirovni proces, a
službeni je Washington ionako bio uvjeren da američko tlo (za
razliku od američkih vojnih postrojenja i vojnika u inozemstvu) ne
bi bilo meta napada.
Zapadni mediji često kritiziraju pomak s ljudskog na elektronsko i
satelitsko prikupljanje podataka. Dijelom je, piše Jane's, takva
kritika opravdana jer se tako prikupi golema količina podataka
nakon terorističkoga napada.
Preventivna špijunaža s druge strane, zahtijeva znatno veća
ulaganja, osobito u obrazovano osoblje.
Inflitriranje obavještajaca u rodbinskim i plemenskim vezama
tijesno povezanu organizaciju poput Al-Qaede, smatra Jane's, malo
je vjerojatno, a zna li se fanatična odanost pripadnika, gotovo bi
nevjerojatno bilo uspjeti i u preobraćivanju nekoga od postojećih
članova.
No razviti u Afganistanu mrežu agenata kojima je pušto materinji
jezik nije smjelo biti pretjerano teško, kad se, tvrdi Jane's, zna
koliko je talibanski režim omrznut među običnim Afganistancima te
kakvo siromaštvo vlada među afganistanskim izbjeglicama u
Pakistanu i Iranu.
Ako to zapadni obavještajci nisu pokušali, a Jane's tvrdi da po
svemu sudeći nisu, treba se zapitati zašto, pogotovo kad se zna
koliko su američki obavještajci u sovjetsko doba bili aktivni u
Afganistanu.
Iako je Osama bin Laden već nekoliko godina na FBI-evu popisu
najtraženijih zločinaca, u trenutku napada američke obavještajne
službe nisu u aktivnoj službi imale nijednoga govornika pušta,
jezika talibana.
Nasuprot popularnoj slici stvorenoj po uzoru na Jamesa Bonda, posao
u većini zapadnih obavještajnih služba nije pretjerano dobro
plaćen, a podrazumijeva često dosadno analiziranje nevažnoga
materijala, kaže jedan bivši obavještajac i dodaje: "Devedeset
posto posla koji sam radio bile su najdosadnije zadaće koje sam ikad
u životu obavio".
Reforma takva sustava traži vrijeme, a upravo vremena Zapadu sad
manjka, zaključuje Jane's.
(Hina) vm br