IT-29.IX.REPUBBLICA BERLUSCONIJEV ISPAD

ITALIJA LA REPUBBLICA 29. IX. 2001. Neshvaćeni vitez "Silvio Berlusconi je imao dva puta da se izvuče iz neprilike u koju se uvalio 'planetarnim gafom', da citiramo D'Alemu, svojim objavljivanjem 'superiornosti Zapada'. Prvi je bio ispraviti se, i zatražiti ispriku od Islama i pola svijeta.(...) Bio bi to najjednostavniji i najinteligentniji put. No loše savjetovan, odnosno savjetovan samo od sebe i možda Bageta Bozza, predsjednik vlade brzo je krenuo suprotnim pravcem. Predstavio se u Parlamentu ponašanjem nekoga tko ne daje isprike već ih očekuje od zločestog svijeta.(...) Sve u svemu Berlusconi je pred očima svijeta odigrao uloge žrtve, koju je mnogo puta s uspjehom igrao na domaćoj pozornici. Uz razliku da u svijetu Berlusconi ne posjeduje pola televizija i novina, pa mu ovoga puta točka nije uspjela. Naprotiv, fronta zgražanja i kritike širi se poput mrlje ulja. Istog dana govora u Berlinu reagirali su Arapska liga ('rasističke riječi'), predsjedništvo Europske Unije i poneki važni list, poput New York Timesa. No jučer su stigle kritike europskih vlada, što je još gore: od Jospinove Francuske do Schroederove Njemačke, od Blairove Velike Britanije do Španjolske prijatelja Aznara, svi su se distancirali ostavljajući samog paladina od Arcora u njegovom jedinstvenom 'križarskom pohodu'. Berlusconi vrijedi za genija komunikacija. Nije moguće da zanemaruje njihovo prvo pravilo. Ono koje kaže da ako te svi ostali ne razumiju, znači da si krivo govorio. ...) No političar Berlusconi djeluje i previše uvjeren u to da je čovjek Proviđenja da bi mogao dostići pristojnu razinu samokritike, pa čak ni kada mu ispitivanja javnog mišljenja, kao u ovom slučaju, ne daju za pravo. Berlusconi oko sebe nema ekipu spremnu ispraviti ga, nego ovisne dvorjane koji fanatično reagiraju na bilo kakvu kritiku spram šefa.(...) Nije to pitanje ljevice ili desnice, već razuma i kulture, koji su Italiji otjerani lošim televizijskim razumom, najvulgarnijim jezikom koji podilazi osjećajima. Predsjednik Berlusconi može uživati kulturalnu hegemoniju u domovini, no treba shvatiti da njegova mješavina populizma i stadionskih slogana, autoritarnog poduzetništva i 'antipolitičkih' pojednostavljivanja nije roba za izvoz", piše Curzio Maltese.