IT-3.IX.LA STAMPA-EUROPA I KRIZE

ITALIJA LA STAMPA 3. IX. 2001. Od Bliskog istoka do Balkana čuje se glas Europe "Na Bliskom istoku nisu prestala nasilja, no ne bi trebala spriječiti najavljeni susret između Peresa i Arafata. To je rezultat još neviđene i ohrabrujuće pojave Europske Unije na poprištu izraelsko-arapskog sukoba. Nije da se do sada europske zemlje nisu za to zanimale, ali nisu išle dalje od financijskih pomoći arapskoj strani, praćenih prijekorima židovskoj strani radi 'pretjeranih' odmazdi. I iz toga je proizišla jedna nejasna i neučinkovita nazočnost. Sada, dok Bushova Amerika oklijeva, a možda je i odsutna, europska intervencija konačno je 'politička', odnosno temeljena na nepristranosti, s jednakim razumijevanjem za suprotstavljene argumente i međusobne krivnje. Dakle, Europa počinje uzimati značajniju ulogu. Pokrenuo se njemački ministar vanjskih poslova Fischer, kojega je slijedio talijanski kolega Ruggiero. Zajedno su potom izvršili pritisak na Arafata u Durbanu. Sastanak između njih i Peresa, ako se održi, sigurno neće biti odlučujući, no bit će korak unatrag iz ponora, ključni korak u ovom stanju. Jedna bilješka. Italija i Njemačka bile su posebice bliske u posljednje dvije godine glede europskih pitanja, a sada zajedno djeluju na ključnim pitanjima međunarodne politike (i u Durbanu, na konferenciji o rasizmu, ne samo radi Arafata). Renato Ruggiero je raspršio bojazni od izmjene savezništava u EU-u, i učinio je to svojim iskušanim diplomatskim znanjem, odnosno bez da je Francusku učinio ljubomornom (Vedrine će slijediti njega i Fischera slijedećih dana na Bliski istok) i čuvajući konstruktivne odnose s Velikom Britanijom i Španjolskom, koje su izgledale kao 'novi' saveznici Berlusconijeve vlade (osim što je 'tehničar', Ruggiero obavlja izrazito osjetljivu političku funkciju...) Kako bi umirio američkog supersaveznika, na Bliskom istoku ali i na Balkanu, kao i glede sveukupnosti transatlantskih odnosa, brine se jedna druga dolazeća figura europske scene, koordinator za vanjsku politiku EU-a, Javier Solana, Španjolac više europeistički nastrojen od Aznara, bivši glavni tajnik NATO. Izrazito aktivan na svim kriznim područjima, kao što je u prekjučerašnjem Herald Tribuneu pisala Flora Lewis, počinje sličiti na onog čuvenog sugovornika kojega je Kissinger tražio kada je htio 'telefonirati Europi'. U toj ohrabrujućoj panorami, izgleda da zauzima mjesto manje od svojih zasluga i vrlina Romano Prodi, koji se sprema započeti treću godinu kao predsjednik europske Komisije. No račun nije negativan, njemu je štetu načinila veća vlast vlada, ili jednostavno, ona nacionalna zemalja EU-a (čiji su izraz sam Solana i talijansko- njemačke-francuske inicijative). No Unija će imati stvaran političko-strateški identitet upravo kada će govoriti za svoj račun, jednim i nadređenim glasom, i u tom je smislu Prodi potrošio mnoge plemenite, ali često općenite, riječi. Od njega se očekuje sintetička i konkretna vizija glede država, uoči ostvarivanja velikog 'institucionalnog' cilja 2004..", piše Aldo Rizzo.