FRANCUSKA-LE MONDE OD 23.9.01. RAZGOVOR S TROJICOM STRATEŠKIH STRUČNJAKA

FRANCUSKA LE MONDE 23. IX. 2001. Sindrom post-jedanaesti rujna Sylvain Cypel i Daniel Vernet razgovarali su s trojicom strateških stručnjaka, Irancem Mohammadom-Rezom Djalilijem i Francuzima Pierreom Hassnerom i Alainom Joxeom o uzrocima terorizma, načinima njegova suzbijanja i o drugom: " - Deset dana nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države kakva su vaša prva razmišljanja? = Mohammad-Reza Djalili: Novo je stoljeće loše počelo. Ovu prvu godinu UN je proglasio godinom dijaloga civilizacija. Završava se nekoliko metara od UN-ova sjedišta poricanjem tog istog dijaloga. Zločinom protiv čovječnosti. I spoznajom o ranjivosti, o nemoći američke velesile pred bezprostornim, nejasnim, mnogolikim terorizmom koji može računati na pristaše koji su kadri žrtvovati svoj i tuđe živote radi ostvarenja cilja. - Nije li novost naspram uobičajenim oblicima terorizma da su ti čini sredstvo i cilj ujedno? = Alain Joxe: Osobita je samoubilačka narav novog terorističkog sustava: samoubilačka i smrtonosna. Ljudi su tek nepokretna tvar, dok su samoubojice sudionici. Zato su Bin Ladenovi kamikaze elita. Oni imaju zajedničku ambiciju, pošto sami samoubojice neće moći u njoj uživati, koja je oblik stjecanja nadzora nad muslimanskim masama. Ako se dočepaju muslimanskog svijeta, moći će ga lako pokrenuti protiv zapadne civilizacije. Postoji dakle strateška logika. Ti ljudi nisu glupi. To su pametni ljudi kojima nedostaje jedan pretinac. Pretinac zbog kojeg možemo reći da su fašisti jer žele zauzeti vlast na gomilama mrtvih, pomoću terora. Dok je u našoj tradiciji da želimo doći na vlast zauzimajući uvjerenje građana uz pomoć više ili manje savršenih izbora koji su u svakom slučaju obilježeni nenasiljem. (...) = M-R. D: Zanimljivo je usporediti golemi zamah terorizma i uzmak države u zapadnim društvima. Već godinama se govori o 'manje države', manje međunarodne organiziranosti, manje multilateralnosti, pa i uz veći utjecaj nedržavnih organizacija. Tako smo svjedoci da ljudi koji ne zastupaju nijednu državu imaju sve veće zahtjeve prema međunarodnom sustavu i sve ga češće preispituju. Ne bi li, naprotiv, trebalo obnoviti vodeću ulogu države, ne bi li trebalo više organiziranosti i međunarodne suradnje? = Pierre Hassner: Postoji paradoks: najveća svjetska sila ponajprije je neka vrsta golemoga društva. Dok su Europljani više vezani uz pojam države i područja. Snaga Amerike njezina je slabost. Tako je sigurnost u američkim zračnim lukama ustrojena na čisto gospodarskoj osnovi, dakle, taj posao obavljaju privatna poduzeća, a izabiru se najjeftinija. Vidjeli smo rezultat! Iz istih su se razloga Sjedinjene Države još nedavno usprotivile međunarodnom sporazumu o nadzoru nad kretanjem kapitala radi sprječavanja pranja novca. Istodobno, nije jako sigurno da 'više države' znači više međunarodne suradnje. Jer, ako si veći suverenist od Bushove uprave, gotov si. Ona ne želi nikakav obvezujući sporazum. (...) - Ne vjerovati u čuda, već početi rješavati uzroke, je li to moguće bez obnove ovlasti države? Ili je to suzbijanje meteža koji prati globalizaciju uvjetovano zapravo nekom vrstom postnacionalne suradnje i organizacije? = A. J: U čemu je razlika? Međunarodna suradnja traži suverene subjekte koji žele surađivati. Međunarodna suradnja koja bi se ostvarivala samo preko Svjetske banke ne bi bila politička suradnja. Sada postoji težnja da se sve transnacionalizira. Politika ne mora izgledati isto kao gospodarstvo. = P. H: Ako ostanemo na degaulleovskoj Europi i ako svaka europska država bude suverena u svojoj obrani, mislim da međunarodna suradnja neće jako napredovati ni na jednom polju. Želimo li pravu Europu moramo nadići državnu logiku. Istodobno je ipak potrebno da države na raznim razinama, kako na područnom, tako i u UN-u, budu unutrašnja ili vanjska protuteža američkoj vlasti koja je sve sklonija da iziđe iz tih mulitilateralnih okvira. Multilateralnost i mulitpolarnost su dvije strane iste stvari. Jer, isto tako ne vjerujem da možemo imati stvarno multipolarni svijet u kojemu SAD neće biti nadmoćan. No ne smijemo idealizirati multilateralnost zato što njome gospodari SAD. Spoj multilateralne suradnje i multipolarnosti jedino je rješenje koje obećava."