FR-US-IR-interview-Terorizam-Organizacije/savezi-Obrana FRANCUSKA-LE MONDE OD 23.9.01. RAZGOVOR S TROJICOM STRATEŠKIH STRUČNJAKA FRANCUSKALE MONDE23. IX. 2001.Sindrom post-jedanaesti rujnaSylvain Cypel i Daniel Vernet razgovarali su s
trojicom strateških stručnjaka, Irancem Mohammadom-Rezom Djalilijem i Francuzima Pierreom Hassnerom i Alainom Joxeom o uzrocima terorizma, načinima njegova suzbijanja i o drugom: " - Deset dana nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države kakva su vaša prva razmišljanja?= Mohammad-Reza Djalili: Novo je stoljeće loše počelo. Ovu prvu godinu UN je proglasio godinom dijaloga civilizacija. Završava se nekoliko metara od UN-ova sjedišta poricanjem tog istog dijaloga. Zločinom protiv čovječnosti. I spoznajom o ranjivosti, o nemoći američke velesile pred bezprostornim, nejasnim, mnogolikim terorizmom koji može računati na pristaše koji su kadri žrtvovati svoj i tuđe živote radi ostvarenja cilja.- Nije li novost naspram uobičajenim oblicima terorizma da su ti čini sredstvo i cilj ujedno?= Alain Joxe: Osobita je samoubilačka narav novog terorističkog sustava: samoubilačka i smrtonosna. Ljudi su tek nepokretna tvar, dok su samoubojice sudionici. Zato su Bin Ladenovi kamikaze elita.
FRANCUSKA
LE MONDE
23. IX. 2001.
Sindrom post-jedanaesti rujna
Sylvain Cypel i Daniel Vernet razgovarali su s trojicom strateških
stručnjaka, Irancem Mohammadom-Rezom Djalilijem i Francuzima
Pierreom Hassnerom i Alainom Joxeom o uzrocima terorizma, načinima
njegova suzbijanja i o drugom: " - Deset dana nakon terorističkih
napada na Sjedinjene Države kakva su vaša prva razmišljanja?
= Mohammad-Reza Djalili: Novo je stoljeće loše počelo. Ovu prvu
godinu UN je proglasio godinom dijaloga civilizacija. Završava se
nekoliko metara od UN-ova sjedišta poricanjem tog istog dijaloga.
Zločinom protiv čovječnosti. I spoznajom o ranjivosti, o nemoći
američke velesile pred bezprostornim, nejasnim, mnogolikim
terorizmom koji može računati na pristaše koji su kadri žrtvovati
svoj i tuđe živote radi ostvarenja cilja.
- Nije li novost naspram uobičajenim oblicima terorizma da su ti
čini sredstvo i cilj ujedno?
= Alain Joxe: Osobita je samoubilačka narav novog terorističkog
sustava: samoubilačka i smrtonosna. Ljudi su tek nepokretna tvar,
dok su samoubojice sudionici. Zato su Bin Ladenovi kamikaze elita.
Oni imaju zajedničku ambiciju, pošto sami samoubojice neće moći u
njoj uživati, koja je oblik stjecanja nadzora nad muslimanskim
masama. Ako se dočepaju muslimanskog svijeta, moći će ga lako
pokrenuti protiv zapadne civilizacije. Postoji dakle strateška
logika. Ti ljudi nisu glupi. To su pametni ljudi kojima nedostaje
jedan pretinac. Pretinac zbog kojeg možemo reći da su fašisti jer
žele zauzeti vlast na gomilama mrtvih, pomoću terora. Dok je u našoj
tradiciji da želimo doći na vlast zauzimajući uvjerenje građana uz
pomoć više ili manje savršenih izbora koji su u svakom slučaju
obilježeni nenasiljem. (...)
= M-R. D: Zanimljivo je usporediti golemi zamah terorizma i uzmak
države u zapadnim društvima. Već godinama se govori o 'manje
države', manje međunarodne organiziranosti, manje
multilateralnosti, pa i uz veći utjecaj nedržavnih organizacija.
Tako smo svjedoci da ljudi koji ne zastupaju nijednu državu imaju
sve veće zahtjeve prema međunarodnom sustavu i sve ga češće
preispituju. Ne bi li, naprotiv, trebalo obnoviti vodeću ulogu
države, ne bi li trebalo više organiziranosti i međunarodne
suradnje?
= Pierre Hassner: Postoji paradoks: najveća svjetska sila
ponajprije je neka vrsta golemoga društva. Dok su Europljani više
vezani uz pojam države i područja. Snaga Amerike njezina je
slabost. Tako je sigurnost u američkim zračnim lukama ustrojena na
čisto gospodarskoj osnovi, dakle, taj posao obavljaju privatna
poduzeća, a izabiru se najjeftinija. Vidjeli smo rezultat! Iz istih
su se razloga Sjedinjene Države još nedavno usprotivile
međunarodnom sporazumu o nadzoru nad kretanjem kapitala radi
sprječavanja pranja novca. Istodobno, nije jako sigurno da 'više
države' znači više međunarodne suradnje. Jer, ako si veći
suverenist od Bushove uprave, gotov si. Ona ne želi nikakav
obvezujući sporazum. (...)
- Ne vjerovati u čuda, već početi rješavati uzroke, je li to moguće
bez obnove ovlasti države? Ili je to suzbijanje meteža koji prati
globalizaciju uvjetovano zapravo nekom vrstom postnacionalne
suradnje i organizacije?
= A. J: U čemu je razlika? Međunarodna suradnja traži suverene
subjekte koji žele surađivati. Međunarodna suradnja koja bi se
ostvarivala samo preko Svjetske banke ne bi bila politička
suradnja. Sada postoji težnja da se sve transnacionalizira.
Politika ne mora izgledati isto kao gospodarstvo.
= P. H: Ako ostanemo na degaulleovskoj Europi i ako svaka europska
država bude suverena u svojoj obrani, mislim da međunarodna
suradnja neće jako napredovati ni na jednom polju. Želimo li pravu
Europu moramo nadići državnu logiku. Istodobno je ipak potrebno da
države na raznim razinama, kako na područnom, tako i u UN-u, budu
unutrašnja ili vanjska protuteža američkoj vlasti koja je sve
sklonija da iziđe iz tih mulitilateralnih okvira. Multilateralnost
i mulitpolarnost su dvije strane iste stvari. Jer, isto tako ne
vjerujem da možemo imati stvarno multipolarni svijet u kojemu SAD
neće biti nadmoćan. No ne smijemo idealizirati multilateralnost
zato što njome gospodari SAD. Spoj multilateralne suradnje i
multipolarnosti jedino je rješenje koje obećava."