US-KRIZA- PB, PD, PS, PN, PL, PA, PR, PG, TT, TR-Obrana-Diplomacija-Organizacije/savezi-Ratovi WT 12. IX. DAN SRAMOTE SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES12. IX. 2001.Dan sramote"Možemo li ovo prestati nazivati 'tragedijom'?
Činjenica da su američke putničke zrakoplove oteli teroristi kojima su se zatim zaletjeli u dva nebodera Svjetskog trgovačkog centra i Pentagon, predstavljaju ratni čin. Vrlo jednostavno. Jučerašnjem krvoproliću nije prethodila pažljivo sročena objava rata, no takve formalnosti nisu u prirodi ratovanja u 21. stoljeću. Razmislite, takvih formalnosti nije bilo ni u Pearl Harbouru, koji je vladu SAD-a uhvatio jednako nespremnu. Jučerašnji je dan bio 'dan sramote' jednako kao i 7. prosinca 1941. godine. Pa ipak, kao i u ratu s Japanom prije 60 godina, ne može se reći da u proteklih deset godina nismo dobili nagovještaje kako bi moglo doći do nečeg sličnog. Islamski se teroristi već godinama smatraju zaraćenima s SAD-om i njegovim saveznikom Izraelom (...). Ono što smo u Americi osjećali jučer, od zapanjenosti, bespomoćnosti do slijepog bijesa, ono je s čim Izraelci moraju živjeti svakog dana. Naše nedavno iskustvo s islamskim terorizmom zemlju je trebalo dovesti u stanje visoke pripravnosti. Bombardiranje svjetskog
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
12. IX. 2001.
Dan sramote
"Možemo li ovo prestati nazivati 'tragedijom'? Činjenica da su
američke putničke zrakoplove oteli teroristi kojima su se zatim
zaletjeli u dva nebodera Svjetskog trgovačkog centra i Pentagon,
predstavljaju ratni čin. Vrlo jednostavno. Jučerašnjem
krvoproliću nije prethodila pažljivo sročena objava rata, no takve
formalnosti nisu u prirodi ratovanja u 21. stoljeću. Razmislite,
takvih formalnosti nije bilo ni u Pearl Harbouru, koji je vladu SAD-
a uhvatio jednako nespremnu. Jučerašnji je dan bio 'dan sramote'
jednako kao i 7. prosinca 1941. godine.
Pa ipak, kao i u ratu s Japanom prije 60 godina, ne može se reći da u
proteklih deset godina nismo dobili nagovještaje kako bi moglo doći
do nečeg sličnog. Islamski se teroristi već godinama smatraju
zaraćenima s SAD-om i njegovim saveznikom Izraelom (...). Ono što
smo u Americi osjećali jučer, od zapanjenosti, bespomoćnosti do
slijepog bijesa, ono je s čim Izraelci moraju živjeti svakog dana.
Naše nedavno iskustvo s islamskim terorizmom zemlju je trebalo
dovesti u stanje visoke pripravnosti. Bombardiranje svjetskog
trgovačkog centra 1993. godine bilo je upozorenje. Upozorenje je
bilo i bombardiranje dva američka veleposlanstva u Africi 1998.
godine. (...)
Sile tame zaista su se urotile protiv nas, narod koji djeluje na
način koji ne smatramo ni racionalnim ni shvatljivim, narod koji
ima vlastitu bolesnu logiku. Saudijski fundamentalistički
teroristički čelnik Osama bin Laden glavni je osumnjičenik u
slučaju usklađenih bombardiranja veleposlanstava u Africi(...).
Izvješća o predstojećem napadu na SAD ogromnih razmjera postoje,
izgleda, već nekoliko tjedana.
Tako nije nepošteno zapitati zbog čega su službe sigurnosti SAD-a
opet zatajile. Kao što je bijesni republikanac Curt Weldon jučer
bio kazao na CNN-u: 'Osnovni prioritet američke vlade nije
obrazovanje, nije zdravstvo, nego obrana i zaštita građana SAD-a.'
Republikanka Dana Rohrabacher, sasvim opravdano, zahtjeva
odgovornost visokih dužnosnika obavještajne službe. Operaciju
ovog obima i ovako precizne usklađenosti FBI i CIA su trebali
otkriti. Bilo da je razlog samodopadnost, manjak novca ili ljudstva
u zemljama koje kriju teroriste, sasvim je neshvatljivo i
neoprostivo da je SAD još jednom uhvaćen nespreman.
Predsjednik Bush je zadržao mirnoću tijekom jednog od najgorih dana
koje iti jedan predsjednik SAD-a može zamisliti. Smirenost je dobra
stvar. No čovjek bi poželio da predsjednik govori više ljutito nego
tužno, što je ton koji prevladava njegovim raspoloženjem. 'Da ne
bude zabune', kazao je Bush, 'SAD će pronaći i kazniti one koji su
odgovorni za ova kukavička djela.' Objavljujući kako 'se iskušava
odlučnost naše velike nacije', Bush je obećao kako ćemo 'svijetu
pokazati da ćemo proći ovaj ispit.' Bolje mu je da ovo obećanje i
ostvari. Bushova djela- kao i ona svake zemlje koja želi da ju se
naziva prijateljem SAD-a- neprijatelj će pomno pratiti. Ovo nije
vrijeme da se poziva na oprez. Moramo uzvratiti odmazdom ogromnih
razmjera, u protivnom u budućnosti možemo očekivati gubitak još
američkih života.
Izgleda kako isto smatraju i u inozemstvu, što je donekle
ohrabrujuće. Plestinski čelnik Jaser Arafat bio je među prvima koji
su osudili jučerašnje napade(...). Možda bi on mogao dati do znanja
svom narodu kako njihovo slavlje na ulicama Zapadne obale (...) ne
ide u prilog njegovim izjavama. U međuvremenu, islamski džihad u
Gazi objavio je kako krivi američku politiku na Bliskom istoku, no
poriče bilo kakvu odgovornost za teroristički čin. Čak su i
omraženi Talibani u Afganistanu održali novinsku konferenciju na
kojoj su dali do znanja kako nisu odgovorni za napad i kako ne misle
da ga je proveo Osama Bin Laden.
Istina je da se otvoreno društvo ne može zaštititi od svakog luđaka
(...). Nužnim mjerama predostrožnosti ne smije se dopustiti da
promjene prirodu ove zemlje, ono što ju čini velikom i snažnom- njen
slobodan narod čiji je demokratski i poduzetnički duh SAD doveo do
vrhunca moći. Ako Adolf Hitler nije mogao bombardiranjem Londona
pokoriti Britaniju, u sklopu kojeg je također napadnuto civilno
stanovništvo, jučerašnji teroristički napadi trebali bi samo
ojačati američku odlučnost protiv sila zla koje ti napadi
predstavljaju.
Amerikanci se, Bog ih blagoslovio, znaju ponašati u skladu s
prilikama koje su im nametnute. Sada Bushova administracija treba
učiniti isto", piše Helle Bering.