HNB: ŠTO ZA HRVATSKE GRAĐANE ZNAČI UVOĐENJE EURA?

HNB: ŠTO ZA HRVATSKE GRAĐANE ZNAČI UVOĐENJE EURA? Što će za hrvatske građane značiti zamjenjivanje 12 nacionalnih valuta zemalja Europske monetarne unije (EMU) zajedničkom valutom - eurom? Pitanje je to na koje je odgovor ponudila Hrvatska narodna banka (HNB) izdavanjem brošure "Euro - novac koji dolazi". Oko 70 posto ukupne štednje u hrvatskim bankama deponirano je u njemačkim markama i ostalim valutama zemalja EMU-a, oko 76 posto bankovnih kredita hrvatskim tvrtkama i građanima odobreno je uz valutnu klauzulu, gotovo 60 posto hrvatske robne razmjene odvija se sa zemljama EU, a više od polovice turističkih noćenja u našoj zemlji ostvaruju gosti iz tih zemalja. Također, statistika govori da Hrvati najčešće putuju i kupuju u zemljama eurozone, da oko dvije trećine stranih ulaganja dolazi iz tog područja te da je pretežni dio hrvatskog bankovnog sustava u vlasništvu ulagača iz eurozone. Sve to dovoljan je dokaz da će uvođenje eura imati značajnog utjecaja i na hrvatske građane i tvrtke, pa i samu državu. Od 1. siječnja 2002. godine euro postaje jedinstveni novac 12 država članica EMU - Austrije, Belgije, Finske, Francuske, Grčke Irske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Njemačke, Portugala i Španjolske. Od istog datuma započinje i službena zamjena njihovih nacionalnih valuta za nove novčanice i kovanice eura. Nacionalnim valutama moći će se, međutim, plaćati u razdoblju tzv. "dvojne valute", koje će potrajati do 28. siječnja u Nizozemskoj, 9. veljače u Irskoj, 17. veljače u Francuskoj te do 28. veljače 2002. godine u svim ostalim zemljama EMU. Tako će najkasnije od 1. ožujka 2002. godine "stare" valute prestati biti legalno sredstvo plaćanja, čija će promjena u euro nakon toga biti moguća gotovo isključivo u središnjim bankama zemalja eurozone. Što će to konkretno značiti za građane izvan EMU, uključujući i nas? Do 31. prosinca ove godine hrvatski građani imaju tri izbora za svoje "devize iz čarapa". Prvo, moći će svoju deviznu ušteđevinu položiti na devizni račun ili štednu knjižicu u neku od hrvatskih banaka. U tom se slučaju sve "stare" valute automatski konvertiraju u euro, i to bez naknada, odnosno bez provizija, što ovaj izbor čini najlakšim, najjeftinijim i najmanje rizičnim, a kao takvog ga ocjenjuje i HNB. Drugi je izbor, naravno, devize pretvoriti u kune, budući da se njima u svako vrijeme može kupiti euro, no u tom slučaju građani moraju računati na eventualne tečajne razlike, provizije u mjenjačnicama i sl. Treći je izbor zamijeniti stare europske za valute drugih zemalja, poput američkog dolara, britanske funte, švicarskog franka i dr. I u ovom slučaju treba računati na tečajne razlike, na provizije, ali i na to da se tim valutama u zemljama EMU ne može plaćati. Nakon 1. siječnja iduće godine, pak, građani Hrvatske imat će također tri, ali malo kompliciranija izbora. Prvi je najjednostavniji i odnosi se na zamjenu u domaćim poslovnim bankama, no rok do kada će one primati stare valute još nije određen. "Nevažeće" novčanice i kovanice moći će se zamijeniti i u inozemnim poslovnim bankama, no tada treba imati na umu kako je hrvatskim zakonima određeno da se iz zemlje može iznijeti samo gotovine u iznosu do 1.000 DEM bez potvrde, još 2.000 DEM uz potvrdu banke, a veći iznosi samo za određene namjene i uz potvrdu HNB-a, s tim da se iznos vredniji od 40.000 kuna svakako mora prijaviti carini. Kao krajnje, svakako najteže rješenje, devize se mogu zamijeniti i u središnjim bankama zemalja EMU, pri čemu treba znati da će svaka središnja banka mijenjati samo novac koji je ona izdala. Ovisno od zemlje do zemlje, zamjena u središnjim bankama trajat će u idućih deset, 20, 32 godine ili neograničeno (primjerice u Njemačkoj), no i u tom slučaju treba voditi računa o domaćim i inozemnim deviznim propisima, te naravno i o provizijama.