IT-5.IX.REPUBBLICA - GENETSKI PREOBLIČEN KUKURUZ

ITALIJA LA REPUBBLICA 5. IX. 2001. Padanijski kukuruz "(...)Seljaci pokrajine Veneto još ga uvijek zovu 'formenton', no to je sasvim nova stvar. To su super-klipovi kukuruza koji su eksperimentalna avangarda talijanske genetike. I danas postaju džep otpora tog teritorija prema multinacionalnoj hegemoniji u najstrateškijem, i možda najtalijanskijem, prehrambenom proizvodu. I prema riziku genetske preinake koji to prati. Franco Corbani 30 godina stvara pobjedničke hibride i uvijek je nailazio na moć milijardi koje su mu zapriječavale put. U ovih 30 godina, zatrpana konkurentnim inozemnim proizvodima, Italija je likvidirala veliki dio svoje genetske baštine i postala je 97 posto ovisnica od 'gotovog' sjemena kojeg su proizveli drugi, postavši, zapravo, prehrambena kolonija. Danas Corbani kaže da je stvar postala od životne važnosti. Genetski preinačeno ne širi samo nepoznate alergije, prolazeći životinjskim prehrambenim lancem do ljudskog, nego i donosi sve manji prihod. Zlatna vremena su gotova, 'farmers' su uznemireni, i najveći svjetski proizvođač, Amerika, upozorava na rizike kontaminacije, tako da proizvođači iz SAD-a odbijaju deklarirati postojanje genetske preinake kod proizvoda. Pa ipak, unatoč uzbuni, Svjetska trgovinska organizacija (WTO) upravo ovih dana vrši pritisak na Europu kako bi je navela da ublaži sanitarne mjere predostrožnosti u uvozu sjemena. (...) 'Ako se popusti zahtjevima WTO-a glede genetski preinačenih proizvoda, onda je to napuklina na brani. Poslije će proći sve.', objašnjava Gianni Tamino, bivši eurozastupnik zelenih, među najvećim talijanskim stručnjacima za poljoprivrednu politiku. 'Čak se nameće i sumnja da se na lukav način kontaminira okoliš, do točke na kojoj će multinacionalne tvrtke moći kazati: sve je kontaminirano, onda je bolje da proizvodimo samo genetski preinačeno. Prijevara je očita. Ne uspijevajući nametnuti preinačeni proizvod kao najbolji, nastoji ga se nametnuti barem kao ravnopravnog. Onda je posao obavljen. Bez vlastite autonomne genetske baštine, postaješ rob i pesticida koje multinacionalne tvrtke prodaju zajedno sa sjemenjem'. Pravi je posao, kažu, upravo u tome. U činjenici da te genetski preinačena biljka otporna na otrove na kraju čini ovisnima upravo od tih istih otrova. (...) Nakon dolaska kukuruza iz Amerika, Italija je spontano stvorila različitih 500 'čistih' linija kukuruza. To su možda neugledne, male vrste slabog prinosa, no sposobne oduprijeti se ovoj ili onoj klimi, ovom ili onom parazitu. To je fantastičan laboratorij biorazličitosti koji uopće nije predodređen za naftalin, već vitalan, još uvijek sposoban dati život pobjedničkim hibridima, čak i pobijediti nepoznate bolesti, viruse proizvedene klimatskim ili eksperimentalnim mutacijama. 'Zaštititi takvu baštinu', žesti se veterinar Carlo Rossi, 'znači izgraditi banku podataka za našu djecu'. I možda, tko zna, iznenađenja nisu gotova. 'Možda negdje postoji neki vrt gdje neki seljak čuva neku rijetku vrstu, a da to ne zna. Treba je naći i staviti pod nadzor prije no što će biti kontaminirana'. Uništavanje tog blaga dogodilo se u vrlo kratkom vremenu, kada se konzorcij 'Federconsorzi', snažan tajni financijer demokršćanske stranke, našao pogođen skandalom oko korupcionaške afere. Dugovi koji su se pojavili bili su takvi da su multinacionalne tvrtke s lakoćom kupile razne konzorcije. Gotovo 70 posto nacionalnog tržišta kukuruza, što je jedinstveni slučaj u Europi, prešlo je jednoj jedinoj stranoj tvrtki, 'Pioneer', koja baš i nije motivirana čuvati genetsku neovisnost naše zemlje. Drugdje su raspušteni istraživački laboratoriji, dok je talijanska mreža konzorcija postala prosti distributer tuđih proizvoda. No prehrambena amerikanizacija bila je već pokrenut proces, barem od trenutka ulaska hibrida (tada još ne genetski preinačenih) na tržište, koji su bili konkurentniji od onih nacionalnih. Genetika talijanske poljoprivrede počela se od tada gubiti. 'Talijani? Navijaju za Ferrari i vjerojatno kupuju Mercedes', šali se Corbari, 'a u prehrani je ista stvar. Prvi smo na svijetu po kuhinji, ali prehrambene sirovine kupujemo od drugih'. Rekonstruirati jednu genetsku kulturu, nakon velike praznine, nije lak pothvat. Treba prevladati i otpor mnogih industrija (čak i farmaceutskih!) i odstupiti od zakona o najnižoj cijeni, tiranije količinske produktivnosti. 'Već proizvodimo previše, pa EU plaća one koji drže neobrađena polja. To je dovoljno za dokaz da su genetski preinačeni proizvodi beskorisni u rješavanju gladi u svijetu. Danas je vrijeme kvalitete'. 'Nije više moguće gomilati bez reda, raditi s brodovima koji istodobno prevoze kukuruz za zootehničku i prehrambenu uporabu'. Potrebno je, objašnjava, ponovno uspostaviti kapilarni nadzor nad gotovim proizvodom, nagrađujući one koji dobro rade. Utvrditi cijelu povijest proizvoda, kao što se čini s mesom. No Padanija je gladna i kukuruz još uvijek raste. Na gomile, stvarajući brda kukuruza. (...) Ta brda proizvodi zakon profita, a ta brda proizvode otrove koji prehrambenim lancem dolaze i do čovjeka, ulazeći čak i u lijekove putem kukuruznog škroba. A kada će puknuti taj čir, upozoravaju oni koji znaju, skandal oko Kravljeg ludila izgledat će poput šale," piše Paolo Rumiz.