WASHINGTON TIMES 21. VIII. OBNOVLJENI MEĐUNARODNI REALIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 21. VIII. 2001. Obnovljeni međunarodni realizam "Izgleda da je Tom Daschle zaboravio da u svakom udžbeniku povijesti postoji više od jedne definicije internacionalizma. Čelnik većine u Parlmanetu tvrdi da će predsjednik Bush SAD sunovratiti u eru izolacije ako ne bude vodio zemlju slijedeći druge. Daschle podržava wilsonijanski stav koji prednost daje održavanju jedinstva koalicije a specifične koristi međunarodnog sporazuma za SAD su u drugom planu. No za razliku od wilsonijanske ideologije, koja se pojavila početkom prošlog stoljeća, realistička međunarodna tradicija u SAD-u datira još od samog osnivanja SAD-a. Federalisti su pregovarali o brojnim sporazumima(...), imajući prvenstveno na umu to da li je sporazum u interesu Amerike. Osnivači SAD-a zasigurno nisu smatrali kako je 'čelništvo' vršenje naredbi drugih zemalja, bez obzira na zasluge ikakvog posebnog sporazuma. Predsjednik Bush, zalaže se za realističnu politiku zasnovanu na rezultatima sporazuma, na sreću SAD-a, pa je Daschleova opsesija uklapanjem u kosenzuse, čak i kada odluke sasvim jasno nisu u interesu SAD-a, u drugom planu. Na primjer, Bush je odbio potpisati Protokol iz Kyota, koji se tiče globalnog zatopljenja. Unatoč činjenici da su standardi regulacije ispuštanja štetnih plinova tog protokola neostvarivi, američki su saveznici pokušali natjerati SAD da potpiše protokol optužujući SAD za izolacionizam ako to ne učini. Realno gledano, Kyoto bi rezultirao tek minimalnim promjenama atmosferske temperature a stajao bi milijarde dolara i više od 2 milijuna američkih poslova. Također, Kinu i Indiju, koje se nalaze među najvećim zagađivačima, odredbe sporazuma ne pokrivaju. Kako takav sporazum može biti u interesu SAD-a? Kao što je to zaključio Bush, ne može. Gospodarstvo SAD-a znatno se usporilo, a daljnja ograničenja zagađenja stanjila bi ionako tanke proračune tvrtki. Osim toga, milijarde dolara bile bi uložene u financiranje novog regulatornog režima i opreme za kontrolu zagađenja. Sporazum je mogao pomoći gurnuti gospodarsko usporavanje u pravu recesiju. Osim Kyota, Bush je odbio potpisati sporazum kojim bi bio osnovan 'Međunarodni kazneni sud'. Europljani, vođeni wilsonijanskom ideologijom 'potpiši sada a usavršavaj kasnije', optužili su Busha za manjak vizionarstva glede međunarodnog pravosuđa. No je li sporazum u interesu SAD-a? Kako stvari stoje, predloženi Međunarodni kazneni sud bio bi početak nadnacionalnog pravosudnog sistema koji sebe postavlja iznad svih postojećih sudova, s neograničenom jurisdikcijom. Sporazum bi zadirao u suverenost nacionalnog sudbenog sistema i davao bi više moći nadnacionalnoj organizaciji koja nema demokratskog prava suditi građane SAD-a, pa je stoga politički neodgovorna. Očito je da takav sistem potkopava legitimnost Ustava SAD-a i prava svih građana. Realistički motivirana politika predsjednika Busha SAD je očuvala od takvih opasnih sporazuma, no ovo ne znači da njegov međunarodni stav ograničava produktivnu suradnju. Zapravo, Bush je gorljivi pobornik širenja NATO-a. Administracija NATO smatra štitom demokracije, koji će, pozivanjem novih zemalja u organizaciju, nakon što ove ispune standarde razvoja, pomoći njegovati nastavak gospodarskog rasta i poboljšati demokratsku stabilnost. (...) U slučaju UN-ovog sporazuma glede međunarodne trgovine ilegalnim malokalibarskim oružjem, SAD je ostvarila obostrano koristan cilj s ostalim zemljama snažnom diplomacijom zasnovanom na nacionalnim interesima. Originalni oblik sporazuma ograničio bi prava Amerikanaca da prema Drugom amandmanu nose oružje. No zemlje potpisnice sporazuma popustile su pod pritiskom SAD-a i napisale skicu sporazuma koja se pokazala korisnom za borbu protiv nezakonite trgovine oružjem istovremeno štiteći interese Amerikanaca. Kada je raketna obrana posrijedi, Bushova je administracija učinila sve što je u njenoj moći kako bi o američkim planovima raspravila sa saveznicima. Čineći to, Bush je otkrio kako su mnoge zemlje otvorene ovoj zamisli. Sada SAD može računati na podršku Italije, Češke, Poljske, Španjolske i Turske pri implementiranju sistema. Ovo baš i ne zvuči kao rezultat politike okorjelog izolacionista. Bush nije zaboravio povijest, no čini se da je to učinio Daschle. Kao i federalisti, Bush bi trebao zadržati realističnu perspektivu i djelovati multilateralno svugdje gdje je to moguće i unilateralno tamo gdje je to potrebno. Ako se predsjednik drži ove filozofije, kao što je to činio do sada, SAD neće upasti u opasne međunarodne sporazume koji ne čine mnogo osim što ograničavaju moć SAD-a. Snažni SAD bedem je postojećeg političkog poretka. Njegovo očuvanje najistinitiji je oblik internacionalizma", pišu John Hulsman i Greg Schmitt.