IHT 20.VIII. TAMO GDJE STALJIN ŽIVI I DALJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 20. VIII. 2001. Tamo gdje Staljin živi i dalje "Deset godina nakon neuspjelog puča koji je prethodio padu Sovjetskog Saveza, rezultati u Rusiji su raznoliki. Većina Rusa nakon deset godina pokušaja reformi nema što slaviti. Materijalno stanje većine se popravilo, no u slučaju mnogih drugih, sigurno je siromaštvo mjesto ustupilo nesigurnom siromaštvu. Oni koji su se najviše zalagali za reforme zapanjeni su brutalnim ratom protiv Čečenije i polaganim povratkom KGB-ovaca na utjecajne položaje, kao i KGB-ovskih metoda. Zemlja je mnogo demokratičnija nego ikad prije u svojoj povijesti; vjerske su slobode veće; generacija odrasta bez straha. No isto se ne može kazati za sve dijelove bivšeg Sovjetskog Saveza. Estonija, Latvija i Litva potpuno su demokratske zemlje, no druge se nalaze između demokracije i korumpirane autokracije. U ostalima, život je strogo kontroliran kao i uvijek- u Turkmenistanu i, kao što nas podsjeća novo izvješće 'Human Rights Watch'-a, u Uzbekistanu. U toj naciji od oko 24 milijuna ljudi, diktator Islam Karimov oslanja se na mnoge od metoda koje su Staljina održavale na vlasti dugi niz godina. Mučenja, prisilne ispovjedi, skupna suđenja, lažna suđenja- to su bila najgora obilježja Sovjetskog Saveza koja obilježavaju i današnji Uzbekistan. Tu su i uhićenja djece, roditelja i supruga onih koji se sumnjiče da su državni neprijatelji(...). Kao i Staljinova tajna policija, agenti Uzbekistana putuju u strane zemlje kako bi kidnapirali emigrante, doveli ih kući i mučili ih. Kao i u Staljinovo doba, suci režima sramotno su spremni pokoriti se. (...) Mnoge od žrtava represije predsjednika Karimova Muslimani su koji su odlučili prakticirati svoju vjeru van institucija koje odobrava država. Radi se o ljudima koji nisu počinjali nasilje, koji su uhićeni zbog svojh uvjerenja, no SAD ipak nisu voljne osuditi represiju (...). Kada je pao Sovjetski Savez, mnogi su ljudi predviđali kako SAD više neće braniti diktatore; savezi iz razdoblja hladnog rata, prema toj teoriji, više neće kriti istinu. Ta se teorija pokazala naivnom. SAD još uvijek pronalazi izgovore da s nekim represivnim režimima (kao što je Irački) postupa strože nego s ostalima (kao što je onaj u Saudijskoj Arabiji). U Srednjoj Aziji, Bushova administracija, kao i Clintonova administracija prije nje, brigu za ljudska prava stavlja na vagu s drugim faktorima: željom da se blokira ruska ekspanizija, strahom od islamskog fundamentalizma, gladi za ogromnim zalihama nafte i zemnog plina u regiji. Na kraju, praktični ciljevi SAD-a neće biti unaprijeđeni toleriranjem čelnika kao što je Karimov. Naprotiv, vjerojatan rezultat njegove represije bit će porast islamskog radikalizma, kao što je njegovo korumpirano i centralizirano gospodarstvo rezultiralo samo siromaštvom za većinu njegovih sunarodnjaka. Nakon deset godina, narod Srednje Azije osjeća samo zavist dok preko granice gleda Rusiju", piše u uvodniku 'The Washington Post'-a a prenosi list.