NJ 14.VIII.-SZ-MAKEDONIJA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 14. VIII. 2001. Zamršeni sporazum "Na slavlje su iz Bruxellesa doputovala gospoda u tamnim odijelima. Trebalo je zapečatiti mir za Makedoniju, potpisati sporazum koji su EU i NATO isposlovali maksimalnim političkim pritiskom. Dan velikih riječi - u svakom slučaju za posrednike. 'Poslije današnjega dana', govorio je američki izaslanik James Pardew, 'više neće biti borbe.' Sporazum zbog kojega pristigli i izaslani sada slave same sebe, jamačno zaslužuje čast. Dopušta slabašnu nadu u pozitivnu dinamiku u negativnom okružju, jer pronađeni su pametni kompromisi u prijeporu oko jezika i ustava kao i u pogledu policijske reforme, što će poboljšati status albanske manjine u Makedoniji. Pa ipak ili upravo stoga: po svoj će prilici još biti više nego dovoljno ljudi koji će pronaći dovoljno razloga za daljnje borbe. Jer mir se ne sklapa na papiru nego u glavama. Da bi se dokončalo sukob koji je proizveo već mnogo patnje i još više mržnje, treba biti ispunjen najmanje jedan od tri uvjeta: razumijevanje ili iznemoglost ili vojna prisila izvana. U Makedoniji ništa od toga ne postoji. Razumijevanje? Dakako, politički predstavnici Makedonaca i Albanaca poslije žilave su borbe potpisali sporazum koji im je predočen. Osim toga je vođa OVK Ali Ahmeti obećao NATO-u razoružanje albanske pobunjeničke skupine kao protuuslugu za amnestiju. Sve je dakle u najboljem redu, s jedne strane. No s druge je strane predsjednik vlade Ljubčo Georgijevski dokument kojega je poslušno potpisao nazvao 'sramotnom kapitulacijom'. To daje smjer parlamentarnim raspravama i glasovanjima o sporazumu koja će uslijediti i na kojima se slavljeničko raspoloženje ubrzo može pretvoriti u mamurnost. A ni OVK zacijelo nije jedinstveni blok s kojim NATO računa. Na pozornicu je već stupila nova paravojska pod nazivom Albanska nacionalna vojska koja bi mogla nastaviti borbe u Makedoniji. Iznemoglost? Razmetljive riječi predsjednika vlade kao i - faktični ili taktički - raskol OVK pokazuju da obje strane i dalje vjeruju u vojne uspjehe. Zbog zagrijane klime i progona više od stotinu tisuća ljudi, vojna agitacija pada na plodno tlo. A vojna prisila? NATO je dao riječ da će poslati 3500 ljudi u žetvu oružja. No toj slaboj postrojbi prijeti da će postati loptica sukobljenih strana. Albanci neće dati u otpad više doli puške nabijače a o predaji oružja posljednjih tjedana naoružanih Makedonaca ionako nikada nije bilo govora. Mirovna postrojba je dakle u opasnosti da dođe na nišan dvojice dobro naoružanih protivnika koji nisu ni iznemogli ni razumni", zaključuje Peter Muench.