RDW-23.7.-KOMENTAR O SPORAZUMU O KLIMI

NJEMAČKI RADIO - RDW 23. VII. 2001. Komentar Jensa Thuraua o sporazumu na bonnskoj konferenciji o klimi: "Prije bonnske konferencije o klimi jedan veliki njemački tjednik pisao je kako zajednica država sad ima samo izbor između katastrofe i blamaže. I uistinu: dogovor koji je postignut na Rajni ekološki predstavlja priznanje nemoći. Protokolom iz Kyota postavljeni cilj prema kojem je 40 bogatih država do 2010. godine za pet posto trebalo smanjiti emisiju šest najopasnijih plinova koji pospješuju efekt staklenika, razvodnjen je gotovo do neprepoznatljivosti. Sjedinjene Američke Države, koje su s četvrtinom ukupne svjetske emisije najveći zagađivač u tome uopće ne sudjeluju, a kako bi se kolebljive Japance zadržalo u sporazumu, Europljani su morali gutati knedl za knedlom. Sada je Tokiju dopušteno da u čimbenike zaštite klime velikodušno uračuna vlastite šumske i poljoprivredne površine; Japan zato smije u atmosferu ispuštati više ugljičnog dioksida. Točno je da vegetacija troši CO2, ali u užem smislu šume i polja nemaju nikakve veze sa zaštitom klime. Ako bi se povjerovalo prvim proračunima, Japanci bi emisiju stakleničkih plinova sada morali smanjiti samo za 1,1 posto. Podsjetimo: stručnjaci traže da se do 2050. emisija štetnih plinova prepolovi, kako bi se uopće postigao nekakav učinak. Bonnski dogovor ne nudi nikakav razlog za slavlje. Pa ipak predsjednik konferencije Jan Pronk ima pravo: protokolu iz Kyota nikad nije bilo alternative. Zašto bi se države, kako su to tražili neki promatrači, pozivale na nacionalne programe zaštite klime, ako nisu spremne prihvatiti neki međunarodni sporazum? Ekonomski pritisak za modernizacijom energetskih struktura ionako nastaje izvan protokola iz Kyota, a baš je on ekstremno podupire. Svaka zemlja slobodno može još i nadmašiti obećanja koja je dala i još snažnije smanjiti emisiju ugljičnog dioksida. A što se sad događa s SAD-om? Najveća ekonomska sila u svijetu za sada stoji izvan globalne zaštite klime. Svojim je tvrdokornim odbijanjem sporazuma predsjednik Bush nesvjesno pomogao bonnskome sastanku. Tek kada je protokol iz Kyota proglasio mrtvim, zaštita klime definitivno je postala temom koja je došla na naslovnice. Protokol je postao testom usudi li se međunarodna zajednica država bez Amerikanaca postići neki multinacionalni sporazum. I uspjela je. Umješna režija tijeka konferencije učinila je da su ministri zaštite okoliša i stručnjaci u Bonnu sjedili za stolom dok su paralelno u Genovi vijećali šefovi država ili vlada najvažnijih osam država. Tako se o klimi govorilo i na summitu G-8, a očito je da se na najvišoj razini o njoj i odlučivalo. Kako dalje? Bonnski dogovor, 'Kyoto - light' kako ga je baš dobro okarakterizirala jedna ekološka organizacija - mora biti poboljšan. Još je otvoreno kako će se kontrolirati preuzete obveze o redukciji plinova i kako će se sankcionirati ako obveze ne budu ispunjene. Ipak, prvi, vrlo oprezni korak je učinjen, a bolje išta nego ništa."