DOSADAŠNJE PRESUDE HAŠKOGA SUDA (3)

15. ANTO FURUNDŽIJA - 10 GODINA za povrede ratnog prava i običaja počinjene pomaganjem pri silovanju i mučenjem. Prvostupanjsko vijeće osudilo ga je u prosincu 1998. da je, kao zapovjednik antiterorističke jedinice Džokeri, 15. svibnja 1993. u sjedištu Džokera u Nadiocima ispitivao svjedokinju koju je u njegovoj prisutnosti njegov potčinjeni mučio i silovao. Žalbeno je vijeće potvrdilo presudu. 16. ZORAN KUPREŠKIĆ - 10 GODINA za zločin protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene sudjelovanjem u zločinu u Ahmićima. (Predmet Kupreškić-pet osuđenih). Prvostupanjsko vijeće osudilo ga je za sudjelovanje u pokolju muslimana Ahmića 16. travnja 1993. na temelju izjave svjedokinje zaštićena identiteta koja tvrdi da je Zorana Kupreškića zajedno s njegovim bratom Mirjanom vidjela u kući Suhreta Ahmića odmah "nakon što su on i Meho Hrstanović ubijeni i neposredno prije nego je kuća zapaljena". Sudsko vijeće zaključilo je da su dva brata morala znati da se priprema napad na Ahmiće i da su bili spremni odigrati u tome svoju ulogu. Podloga za tu tvrdnju je svjedočenje drugog zaštićenog svjedoka koji je vidio skupinu naoružanih vojnika u kamuflažnoj odjeći ispred kuće Zorana Kupreškića dan prije ahmićkog pokolja. Prvostupanjsko vijeće zaključilo je da je Zoran Kureškić imao zapovjednu ulogu. Vijeće je prihvatilo iskaz još jedne zaštićene svjedokinje po kojoj je Zoran Kupreškić priznao da je, pod prijetnjom posebne jedinice Džokeri koja je pucala po izbjeglicama, sam pucao u zrak. 17. MIRJAN KUPREŠKIĆ - 8 GODINA za zločin protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja. (Predmet Kupreškić-5 osuđenih). Prvostupanjsko vijeće osudilo ga je za sudjelovanje u pokolju Muslimana u Ahmićima 16. travnja 1993. na temelju izjave svjedokinje koja tvrdi da je Mirjana zajedno s bratom Zoranom vidjela u kući Suhreta Ahmića odmah "nakon što su on i Meho Hrstanović ubijeni i neposredno prije nego je kuća zapaljena". Sudsko vijeće zaključilo je da su dva brata morala znati da se priprema napad na Ahmiće i da su bili spremni odigrati u tome svoju ulogu. Dokazi kojim se ta ocjena potkrepljuje u slučaju Mirjana Kupreškića ne navode se. Vijeće je zaključilo da je Mirjan bio pripadnik HVO-a. 18. ZLATKO ALEKSOVSKI - 7 GODINA za povrede ratnog prava i običaja počinjene u logoru Kaonik. Bivšeg upravitelja logora u Kaoniku pokraj Busovače prvostupanjsko vijeće osudilo je na 2,5 godine zatvora, po zapovjednoj odgovornosti, zbog zlostavljanja zatočenih civila tijekom 1993., a žalbeno vijeće kaznu je preinačilo na sedam godina ocijenivši da je prva kazna neprimjerena težini zločina. Žalbeno vijeće ocijenilo je da je Aleksovski, umjesto da spriječi zločine, kao nadređeni, propustio kazniti odgovorne za zlostavljanja. Vijeće je ocijenilo dokazanim da je sam sudjelovao u odabiru zatočenika koji su korišteni za ljudski štit i kopanje rovova. 19. ZDRAVKO MUCIĆ - 7 GODINA za povrede Ženevskih konvencija i ratnog prava i običaja počinjene nad zatočenicima logora Čelebići u kojem je bio zapovjednik. (Predmet Čelebići- tri osuđena). Prvostupanjsko sudsko vijeće osudilo ga je zbog zločina nad srpskim zatočenicima u logoru Čelebići u kojem su tijekom 1992. mučeni i ubijani. Odgovoran je, kao zapovjednik, za ubojstvo devet osoba koje su počinili njegovi podređeni, zlostavljanje šest i izazivanje patnji te nehumana djela prema više osoba. Mucić nije poduzeo nikakve mjere da spriječi takve zločine, zaključilo je vijeće, a njegovo ponašanje bilo je rezultat prije osobne slabosti, a ne okrutnog karaktera. Proglašen je krivim za osobno sudjelovanje u nezakonitom zatočenju civila u nehumanim uvjetima. Sudsko je vijeće kazalo da je zgroženo uvjetima u kojima su zatočeni civili držani od manjka hrane i vode do atmosfere terora. 20. VLATKO KUPREŠKIĆ - 6 GODINA za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja. (Predmet Kupreškić- pet osuđenih). Prvostupanjsko vijeće osudilo ga je za pružanje pomoći vojnim jedinicama HVO-a koje su sudjelovale u pokolju Muslimana u Ahmićima 16. travnja 1993. Nekoliko svjedoka kazalo je da je pucano iz smjera njegove kuće u Ahmićima te da je u njegovu dvorištu, balkonu ili u blizini kuće vidjelo vojnike HVO-a dan prije i na dan napada. 21. DRAŽEN ERDEMOVIĆ - 5 GODINA za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene sudjelovanjem u jedinici koja je pogubila stotine srebreničkih Muslimana. Erdemović je priznao krivnju i pokajao se zbog sudjelovanja u masovnim egzekucijama 14. srpnja 1995. na farmi Pilica nakon pada Srebrenice. On je sam pobio 70-ak Muslimana i nakon toga odbio sudjelovati u daljnjem zločinu. Muslimani su, ruku vezanih na leđima, pobijeni u skupinama od po deset muškaraca. Toga dana na tom je mjestu pobijeno tisuću do 1.200 osoba. Prvostupanjsko ga je vijeće 29. studenoga 1996. proglasilo krivim za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja i izreklo kaznu zatvora od 10 godina, a žalbeno je 5. ožujka 1998. ostavilo samo povrede ratnog prava i običaja i umanjilo kaznu na pet godina. Kao olakotna okolnost uvaženo mu je da je zločin počinio pod prisilom. 22. DRAGAN PAPIĆ - OSLOBOĐEN OPTUŽBI (Predmet Kupreškić). Prvostupanjsko sudsko vijeće 14. siječnja 2000. oslobodilo ga je svih točaka optužnice koja ga je teretila za sudjelovanje u masakru u Ahmićima i odmah ga pustilo na slobodu. 23. ZEJNIL DELALIĆ - OSLOBOĐEN OPTUŽBI (Predmet Čelebići) Prvostupanjsko sudsko vijeće 16. studenoga 1998. oslobodilo ga je svih točaka optužnice koja ga je teretila za zločine u logoru Čelebići i odmah pustilo na slobodu. (Hina) ps sl