DOSADAŠNJE PRESUDE HAŠKOGA SUDA (1) HNA

ZAGREB/DEN HAAG, 10. kolovoza (Hina) - Donosimo pregled dosadašnjih presuda prvostupanjskih i žalbenih vijeća Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) poredanih po visini izrečene kazne.#L# 1. RADISLAV KRSTIĆ - 46 GODINA za genocid, zločine protiv čovječnosti, povrede ratnog prava i običaja. Kazna od 46 godina zatvora najviša je kazna koju je dosad izrekao ICTY. Prvostupanjsko sudsko vijeće 2. kolovoza osudilo je na tu kaznu srpskog generala Radislava Krstića za pokolj sedam do osam tisuća Muslimana u Srebrenici u srpnju 1995. te progon oko 25 tisuća žena, djece i staraca, izričući istodobno i prvu presudu za genocid na području bivše Jugoslavije. Sudsko vijeće, kaže se u presudi, "uvjereno je van svake razumne sumnje da je zločin genocida počinjen u Srebrenici". Iako je "vjerojatno netko drugi odlučio narediti pogubljenje svih vojno sposobnih muškaraca", sudsko vijeće ocijenilo je da general Krstić, unatoč tome kriv jer je "sudjelovao u zajedničkom zločinačkom poduhvatu ubijanja vojno sposobnih muškaraca iz Srebrenice od večeri 13. srpnja nadalje". To je učinio "sa sviješću da će takve egzekucije voditi u uništenje čitavog muslimanskog stanovništva Srebrenice". Glavnina posla obavljena je u devet dana - od 10. srpnja do 19. srpnja, a Krstić je, primjerice, bio osoba koju se iz glavnog stožera tražilo da riješi pitanje "3.500 paketa" - Muslimana koje je trebalo pogubiti. Krstić je u to vrijeme bio zapovjednik Drinskog korpusa, koji je sudjelovao u napadu na Srebrenicu, i imao je čin general-majora. Nakon pada Srebrenice srpske su vojne snage odvojile muškarce od žena i djece, počele masovne egzekucije muškaraca i progon žena i djece. 2. TIHOMIR BLAŠKIĆ - 45 GODINA za zločine protiv čovječnosti, povrede Ženevskih konvencija i povrede ratnog prava i običaja. Prvostupanjsko vijeće osudilo je u ožujku 1999. generala Tihomira Blaškića za etničko čišćenje odnosno progon muslimanskog stanovništva Lašvanske doline u okviru kojeg je počinjen i pokolj stotinu muslimana u selu Ahmići. U to vrijeme bio je zapovjednik Operativne zone Središnja Bosna s činom pukovnika. HVO je u travnju 93. izveo planirani napad na civilno stanovništvo Ahmića i drugih naselja na području Viteza i Busovače, zaključilo je sudsko vijeće, a naredbu za taj napad, koji "nije imao nikakvog vojnog opravdanja" izdao je Blaškić. Uz to, sudsko je vijeće zaključilo da Blaškić nikad nije poduzeo mjere da spriječi zločine, pri čemu se ponio neodgovorno angažirajući snage koje su bile poznate po zločinačkom ponašanju, a nije ni kaznio počinitelje zločina. Te su snage sustavno pljačkale, palile kuće, ubijale civile i uništavale vjerske objekte kako bi natjerale muslimansko stanovništvo na bijeg. Blaškić je proglašen krivim i za zlostavljanja zatočenika i njihovo korištenje kao živi štit i za kopanje rovova. 3. GORAN JELISIĆ - 40 GODINA za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava običaja počinjene ubijanjem i mučenjem zatočenika. Prvostupanjsko vijeće osudilo je Jelisića na 40 godina, kao jednog od zapovjednika logora "Luka" kod Brčkog, nakon što je priznao krivnju za sve točke optužnice osim za genocid. To vijeće ocijenilo je da tužiteljstvo nije dokazalo genocid i odbacilo tu točku optužnice. Jelisić je sam priznao krivnju za ubojstvo 12 Muslimana i Hrvata. Svjedoci su opisali kako je najčešće ubijao zatočenike iz blizine pucajući im u glavu ili leđa iznad kanalizacijskog šahta kako bi krv otjecala u Savu. U logoru je ukupno ubijeno nekoliko stotina zatočenika. Jelisić je sam kazao da je u Brčko došao ubijati Muslimane i prozvao se "srpski Adolf". Žalbeno vijeće potvrdilo je kaznu od 40 godina ocijenivši uz to da je bilo elemenata za utvrđivanje genocida. 4. DRAGOLJUB KUNARAC - 28 GODINA za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene silovanjima i držanjem Muslimanki kao roblja na području Foče u 92. i 93. godini. (Predmet silovanja u Foči-tri osuđena). Presuda koju je donijelo prvostupanjsko sudsko vijeće u veljači 2001. protiv Kunarca, Kovača i Vukovića prva je kojom se silovanje i robovski odnos tretira kao zločin protiv čovječnosti. Silovanja su pripadnici vojske bosanskih Srba koristili kao sredstvo terora. Kunarac je ne samo silovao, nego i odvodio žene i djevojke iz ženskog zatočeničkog logora na silovanje drugim srpskim vojnicima ponižavajući ih uz to i verbalno. Presuda navodi da je sam mjesecima držao jednu svjedokinju kao roblje, neprestano ju silovao i nudio za sto njemačkih maraka drugom vojniku, te uz to silovao i druge žene. 5. DARIO KORDIĆ - 25 GODINA za zločine protiv čovječnosti počinjene progonom, povrede Ženevskih konvencija i povrede ratnog prava i običaja počinjene na područjima Srednje Bosne. Prvostupanjsko vijeće osudilo je bivšeg potpredsjednika Hrvatske zajednice Herceg Bosne za sustavni progon Muslimana pri čemu je njih mnogo ubijeno, a njihove kuće i sela spaljena. Kordiću je, drži vijeće, dokazano da je imao i političku i vojnu vlast kojom je kontrolirao stanje u Srednjoj Bosni. Vijeće smatra da mu je dokazana uloga u planiranju i provođenju etničkog čišćenja Srednje Bosne, a svjedočenje Vladimira Šantića, osuđenog u predmetu Kupreškić, dokazalo je i njegovu ulogu u planiranju pokolja stotinu Muslimana u Ahmićima 16. travnja 93. 6. VLADIMIR ŠANTIĆ - 25 GODINA za zločin protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja.(Predmet Kupreškić-pet osuđenih). Prvostupanjsko vijeće osudilo ga je za sudjelovanje u pokolju Muslimana u Ahmićima 16. travnja 93. Šantić je bio zapovjednik u vojnoj policiji HVO-a. Sudsko vijeće je zaključilo da su Šantić i Drago Josipović sudjelovali u ubojstvu Musafera Pušćula i spaljivanju njegove kuće u Ahmićima, na temelju svjedočenja njegove supruge koja je na suđenju kazala da je Musafer, na dan napada, otvorio vrata kuće Šantiću, Josipoviću i još nekolicini ljudi te su Šantić i još jedna osoba odveli njezina supruga kojeg više nikad nije vidjela. U nekoliko ranijih iskaza Pušćulova supruga dala je drugačije prikaze događaja, ali je sudsko vijeće zaključilo da, čak i ako se zabunila u identifikaciji ostalih sudionika, od kojih je za jednog dokazano da je tada bio u Nizozemskoj, ne znači da se zabunila i u pogledu dvojice optuženih. U pogledu Šantićeve umiješanosti u napad na Ahmiće sudsko vijeće je konstatiralo da nema izravnih dokaza, ali da neizravni upućuju na njegovu vezu s jedinicom "Džokeri" koja je sudjelovala u napadu. Šantić je u međuvremenu tužiteljima priznao da je njegova obrana bila neistinita i pokajao se te svjedočio protiv drugih optuženika. (Hina-nastavlja se)