MK-KRIZE-Vlada-Izbori-Ratovi RFE 1. VIII. HOOPER DRŽI DA MAKEDONCI MORAJU PODIJELITI VLAST RADIO SLOBODNE EUROPE - RFE1. VIII. 2001.Američki stručnjak za Balkan James Hooper: Makedonci moraju podijeliti vlast s albanskom manjinom.
Razgovor o razlozima protuzapadnog raspoloženja u Makedoniji i ustupcima što bi obje strane morale napraviti kako bi se postigao mirovni sporazum s gospodinom Hooperom vodio Vlado Azinović.- Gospodine Hooper, kako biste ocijenili trenutačno stanje u Makedoniji? = Čini mi se da se Makedonci nalaze pred velikom odlukom o budućnosti zemlje. Ako žele da ona i dalje ostane cjelovita, a najiskrenije se nadam da je to slučaj, za dobro Makedonaca i Albanaca, ali i cijele regije. Dakle, ako to žele, Makedonci moraju biti spremni odreći se dijela dosadašnjeg monopola u državnoj upravi i stvarno podijeliti vlast s albanskom manjinom. Albanski udio u stanovništvu Makedonije znatno je veći nego što se to najčešće navodi. Albanaca je u Makedoniji između 30 i 40 posto, a ne između 20 i 30 kako se to često tvrdi. Ali Makedonci do sada nisu pokazali spremnost da u značajnijoj mjeri podijele vlast s Albancima. Mislim da kod umjerene makedonske struje postoji volja da se takvo što učini, ali teškoće predstavljaju makedonski
RADIO SLOBODNE EUROPE - RFE
1. VIII. 2001.
Američki stručnjak za Balkan James Hooper: Makedonci moraju
podijeliti vlast s albanskom manjinom. Razgovor o razlozima
protuzapadnog raspoloženja u Makedoniji i ustupcima što bi obje
strane morale napraviti kako bi se postigao mirovni sporazum s
gospodinom Hooperom vodio Vlado Azinović.
- Gospodine Hooper, kako biste ocijenili trenutačno stanje u
Makedoniji?
= Čini mi se da se Makedonci nalaze pred velikom odlukom o
budućnosti zemlje. Ako žele da ona i dalje ostane cjelovita, a
najiskrenije se nadam da je to slučaj, za dobro Makedonaca i
Albanaca, ali i cijele regije. Dakle, ako to žele, Makedonci moraju
biti spremni odreći se dijela dosadašnjeg monopola u državnoj
upravi i stvarno podijeliti vlast s albanskom manjinom. Albanski
udio u stanovništvu Makedonije znatno je veći nego što se to
najčešće navodi. Albanaca je u Makedoniji između 30 i 40 posto, a ne
između 20 i 30 kako se to često tvrdi. Ali Makedonci do sada nisu
pokazali spremnost da u značajnijoj mjeri podijele vlast s
Albancima. Mislim da kod umjerene makedonske struje postoji volja
da se takvo što učini, ali teškoće predstavljaju makedonski
nacionalisti. Njihove su pozicije, čini se, ojačane stavovima
premijera Georgijevskog, pa i predsjednika Trajkovskog, ali i
stavovima ljudi iz makedonskog vojnog vrha koji neprestano tvrde
kako su u stanju vojnom akcijom eliminirati Nacionalnu
oslobodilačku armiju. Mislim da to objektivno nije moguće, a do
istog je zaključka došla i međunarodna zajednica. Inzistiranje na
vojnom rješenju problema u Makedoniji može samo dovesti do
građanskog rata ili do nasilne podjele zemlje. Međutim, upravo za
takvu opciju, dakle vojnu, zalažu se vođe makedonskih nacionalista
i zbog toga potiču protuzapadno raspoloženje i nerede u kojima su na
meti simboli međunarodne nazočnosti u Makedoniji - zapadne
ambasade i strana predstavništva.
- Možete li procijeniti zbog čega makedonske vlati potiču prosvjede
protiv međunarodnih predstavnika u Makedoniji i optužuju
međunarodnu zajednicu da je stala na stranu Albanaca?
= Nacionalisti predvođeni premijerom Georgijevskim i ljudima iz
makedonske vojske i policije odlučili su da se neće odreći monopola
državne kontrole i da ga neće podijeliti s Albancima. S druge
strane, Zapad upravo inzistira na podjeli vlasti jer podržava
očuvanje cjelovitosti Makedonije, ali i zato što želi okončati
diskriminaciju albanske manjine u toj zemlji. Zato su se makedonski
nacionalisti tako snažno okrenuli protiv međunarodnih
predstavnika, protiv Sjedinjenih država, Europske unije i NATO-a,
jer žele ograničiti mogućnost Zapada da potakne promjene u
Makedoniji, poboljša položaj tamošnjih Albanaca i omogući očuvanje
zajedničke države. Makedonski nacionalisti vjeruju da će, ako se
međunarodni predstavnici povuku, albansko pitanje u toj zemlji
moći riješiti vojnim putem. To je, međutim, vrlo loša procjena. No,
upravo zbog nje makedonski čelnici napadaju i optužuju Zapad da
podupire Albance. Vjerujem da unutar obje zajednice postoje
razumni i umjereni političari i da bi u slučaju da oni prevladaju
bilo moguće naći funkcionalno i za sve prihvatljivo političko
rješenje. Čini mi se da bi u tom procesu bilo nužno očuvati
cjelovitost Makedonije. Mnogi elementi budućeg državnog uređenja
već su dogovoreni zahvaljujući posredničkim naporima Jamesa
Pardewa i Francoisa Leotarda. Preostalo je da se riješi pitanje
upotrebe albanskog jezika kojim govori skoro 40 posto
stanovništva. Ako se to ne dogodi, a bojim se da neće, i ako
nacionalisti odnesu prevagu među makedonskim političkim snagama i
nastave se oslanjati na vojnu opciju, to će i samu ideju očuvanja
zajedničke države učiniti nemogućom. Tada bi moglo doći do
federalizacije koja bi dovela do toga da dvije zajednice žive jedna
do druge, ali ne jedna s drugom, ili do nekog drugog modela etničke
podjele. S političkog gledišta, nijedno od tih rješenja ne bi bilo
zadovoljavajuće, niti bi donijelo stabilnost u regiji.
- Za polovicu studenog ove godine na Kosovu su zakazani prvi opći
izbori. U čemu vidite njihov značaj?
= Izbori na Kosovu bit će od odlučujućeg značaja jer će dovesti do
uspostave demokratski izabranih tijela autonomne vlasti u
pokrajini. Svakako je dobro što će se to dogoditi, ali taj proces
kasni najmanje godinu ili godinu i pol. Činjenica je, da će se
izbori na Kosovu održati 2,5 godine nakon dolaska KFOR-a, a to je
zbilja kasno. Dužnosnici pokrajinske vlasti koji budu izabrani,
svoje će ovlasti službeno preuzeti početkom sljedeće godine.
Najiskrenije se nadam da će i kosovski Srbi sudjelovati u izborima i
kasnije u vlasti, kao i da će se ponašati konstruktivnije nego što
je ponekad ranije bio slučaj. Mislim da će nakon izbora međunarodna
zajednica morati prepustiti novoizabranim vlastima preuzimanje i
veći dio ovlasti koje su do sada ležale na međunarodnoj upravi. Na
taj bi se način demokratski izabranim Albancima i Srbima omogućilo
da preuzmu veću odgovornost za budućnost pokrajine. Mislim da
međunarodna zajednica očekuje da će prva odluka novog kosovskog
parlamenta biti proglašenje nezavisnosti. Ne vjerujem da će se to
dogoditi i takav bi korak bio pogrešan. Poznato je da Albanci silno
žele nezavisnost Kosova i vjerujem da će je na kraju dobiti. No, oni
sada moraju pokazati političku mudrost i umjesto da odmah krenu s
objavom nezavisnosti, moraju preuzeti političku odgovornost na
razuman način. Do nezavisnosti Kosova će svakako doći prije ili
kasnije. Ako Albanci sada pokažu političku zrelost, konstruktivan
i obziran odnos prema srpskoj manjini i odanost demokraciji,
međunarodna će zajednica podržati i njihov zahtjev za neovisnošću.
U ovom je trenutku osobito značajno pokazati da takvo Kosovo
doprinosi regionalnoj stabilnosti. U tom će kontekstu i očuvanje
međunarodne granice prema Makedoniji biti od odlučujućeg značaja
važnosti jer se ne smije stvoriti dojam da nova prištinska vlada
želi stvoriti 'veliko Kosovo' koje bi uključilo i dijelove
Makedonije nastanjene Albancima. Sve dok se nova vlada bude
odgovorno ponašala i održavala dobre odnose sa srpskom zajednicom i
susjedstvom, i izgledi za nezavisnost Kosova bit će veći.
(RFE)