VOA 31. VII. TISAK

GLAS AMERIKE - VOA 31. VII. 2002. Američki tisak o razlikama između Sjedinjenih Država i Europske unije. Prilog Bojana Klime. Uvodničari i vanjskopolitički komentatori američkih dnevnika posljednjih mjeseci dosta pišu o američko-europskim odnosima. Analiziraju se razlike u vezi mjera protiv globalnog zatopljavanja, neslaganja u vezi izgradnje proturaketnog štita i suradnja u mirovnim misijama poput one na Kosovu. Danas izdvajamo dva komentara - jedan iz dnevnika 'Washington Times', a jedan iz 'New York Timesa'. Uvodničar 'Washington Timesa' se pita čiji je NATO savez. Pitanje je inspiriralo stanje u Makedoniji. Albanci žele da im NATO savez posluži kao oruđe u stvaranju Velike Albanije. Makedonci i Srbi ili prosvjeduju zbog toga što NATO nije razoružao albanske gerilce, ili pak prosvjeduju zbog toga što je Amerika uopće prisutna u ovom dijelu svijeta. Europljani žele da Washington nastavi s čelnom ulogom u regiji, ali ostavljaju si pravo da Ameriku kritiziraju kada god stignu, piše uvodničar washingtonskog dnevnika. U uvodniku se spominju nedavne kritike koje stižu iz Njemačke, prema kojima su Sjedinjene Države navodno odgovorne za uvježbavanje albanskih gerilskih snaga, što je i ojačalo albanske ambicije za promjenom granica. U trenutku kada se Sjedinjene Države na Balkanu očito drži pristranom stranom, vrijeme je da Europljani prestanu kritizirati i preuzmu veću ulogu i mirovnim operacijama, drži uvodničar 'Washington Timesa'. O kritikama iz Europe, ali u mnogo afirmativnijem tonu, piše i vanjskopolitički komentator 'New York Timesa' Thomas Friedman. On piše da se u Europi sve češće čuju navodi da istinska rogue state - odnosno država izopćenica - nije Irak, već su to Sjedinjene Države, piše gospodin Friedman. To je zbog toga što sadašnja američka vlada drži da 'uloga svjetskog čelnika podrazumijeva da se može činiti što vam se god prohtije'. Thomas Friedman navodi nekoliko međunarodnih sporazuma ili višegodišnjih aranžmana iz kojih je Washington nedavno odlučio istupiti: protokoli iz Kyota o mjerama protiv globalnog zatopljavanja, višedesetljetni aranžmani o kontroli balističkih raketa i sporazum o kontroli biološkog naoružanja. U Europi, kao i u ostatku svijeta, ove su američke odluke - zbog njihovog jednostranog karaktera - često kritizirane. S pravom, kaže Thomas Friedman. Na globalnoj pozornici naime teško prolaze tvrdnje da je američki predsjednik jedino odgovoran vlastitim biračima. Jer Amerika je svjetski čelnik i zemlja koja predstavlja primjer ostalima, piše Thomas Friedman. On dodaje da 'jednostrano američko odustajanje od već postignutih međunarodnopravnih sporazuma daje za pravo jedino onima koji žele da svijetom upravlja sirova snaga'. A Amerika se nikad nije ubrajala u takve zemlje. Sjedinjene su Države uvijek željele da svijet funkcionira na temelju određenih, zajednički dogovorenih pravila, baš kao što se i sama Amerika temelji na vladavini zakona, piše 'New York Times'. (VOA)