AU 30.VII.-DIE PRESSE-DOBRO I ZLO

AUSTRIJA DIE PRESSE 30. VII. 2001. O dobru i zlu "U jednom se platonskom dijalogu postavlja pitanje: 'Možeš li mi reći Sokrate može li se dobrota naučiti? Ili se ne može naučiti nego uvježbati? Ili se ni vježbom ni učenjem ne može postati dobar, nego se to postaje po prirodi ili na neki drugi način?' Ne znaju samo poznavatelji platonsko-sokratske filozofije da Sokrat oklijeva. Jer bi se najprije moralo znati što je to dobro. Cijeli dijalog vrti se oko pitanja a ni na kraju nema konačnog odgovora što je dobro a što zlo. Ljudima današnjice je lakše. Svakodnevno saznajemo: zlo je nacionalsocijalizam odnosno uz zanemarivanje razlika, fašizam. A dobro je antifašizam. Zato se ne mora dugo razmišljati da bi se prosudilo koji su ljudi zli a koji dobri. Podjela se čini toliko očitom da svaka daljnja rasprava postaje suvišnom. Nijedan moralan čovjek neće poricati strahote i zločine nacionalsocijalizma ili ih uljepšavati. Ali njihovo izjednačavanje sa zlim ipak je prejednostavno a nije ni bezopasno. Jednako kao i izjednačavanje antifašizma s dobrim. Ono daje prednost lijenosti i sporosti razmišljanja, diferencirana osuda o dobru i zlu je suvišna. Donošenje te presude može se koristiti kao univerzalno sredstvo kojim se vlastito mišljenje imunizira na svaku kritiku. Tako je izgradnja zida u Berlinu slovila kao antifašistički zaštitni zid a članovi PDS-a još i danas žele obmanjivati javnost takvim pojašnjenjem. Izjednačavanje fašizma sa zlim djeluje upravno suprotno od nakane da se spriječi da se nešto poput ubijanja milijuna nedužnih ljudi ponovno dogodi. Jer za to je potreban budan um, hrabrost za vlastitu prosudbu, oslobođenje od tutorstva. Kukavištvo u razmišljanju i djelovanju bilo je tlo na kojem je mogao bujati takav strašan oblik nečovječnosti. Oni koji nacionalizam općenito drže zlom, lako previđaju mnoge druge oblike nepravde i zločina, pljačke, tlačenja. Za one koji tvrde da je holokaust zločin koji se ne može usporediti s drugim zlima, za njih su ropstvo milijuna crnih Afrikanaca, silovanje bezbroj žena, milijuni žrtava staljinizma doduše za osudu, ali u usporedbi s fašizmom nisu pravi zločin. Identifikacija zla s nacionalsocijalizmom kao zadanom normom ustupila je mjesto prirodnoj savjesti. To zavodnicima olakšava uvjeriti narod i mase što je dobro ili zlo. Oni koji se bore protiv izjednačavanja fašizma sa zlom, ne plediraju za zaborav. Štoviše, znaju mnoga lica u kojima se ogleda zlo. Ali znaju i to da antifašistički govor i djelovanje, a i sjećanje na njih, nisu još nikakvo jamstvo da s njima započinje doba dobra. Treba se bojati da će stalno ponavljane osude zločina onoga doba instrumentalizirane za dokaz vlastite dobrote i zamagljivanje pogleda na ostalo, proizvesti farizeje i licemjere", piše Marian Heitger, umirovljeni profesor odgojnih znanosti.