US-CSM-11.7.-SLOV. PRIČA O USPJEHU

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 11. VII. 2001. Slovenija: tiha priča o uspjehu "U mislima mnogih Amerikanaca Slovenija se prvi put pojavila kada su se predsjednik Bush i Putin tamo sastali prošlog mjeseca. Zatraživši od Slovenije da bude domaćin sastanka, priznali su neproblematičnost i stabilnost ove vrlo mlade zemlje. Riječ je o tihoj priči o uspjehu koja se ističe u pozadini previranja i razaranja koja su obilježila njezine jugoslavenske susjede - iako je na samom početku rat zahvatio i Sloveniju. Vrhunac se dogodio prije samo 10 godina. Slovenija je neovisnost od SRJ proglasila 25. lipnja 1991. godine. Središnja vlada u Beogradu odmah je poslala jugoslavensku vojsku na položaje na slovenskoj granici s Austrijom i Italijom. Carinici su već postavili natpise 'Slovenija' umjesto 'Jugoslavija'. Kada su stigli vojnici, mlada slovenska teritorijalna obrana opkolila je zauzete položaje, ukinula opskrbu vodom, strujom i hranom. Pucalo se oko tjedan dana (...). Snage teritorijalne obrane izgubile su pedesetak ljudi. Na kraju se vojska povukla pokušavajući spasiti obraz. Za Slobodana Miloševića Slovenija nije bila vrijedna pravog rata. Srbijanski je čelnik na umu imao krupniju ribu. U to je vrijeme već poticao sukobe između srpskih civila i policije u Hrvatskoj. Za razliku od Slovenije, Hrvatska i Bosna imale su veliki broj srpskog stanovništva. Moćna jugoslavenska vojska koja je tamo bila stacionirana, a čiji su zapovjedinici većinom bili Srbi, dobila je zapovijed da zadrži položaje i slomi otpor. Milošević je bio srpski šovinist, reciklirani komunist i oportunist koji je igrao na nacionalističku kartu kako bi ostao na vrhu. Srbe, daleko najbrojniji narod u Jugoslaviji, želio je učiniti hegemonijskom silom. Slovenija je uvijek bila drukčija i smatrala se dijelom Europe više nego Balkana. Nalazi se na jugu spektakularno lijepih Julijskih Alpa i 600 godina je bila dio Habsburškog imperija, no zadržala je slavenski jezik i običaje. Država manja od New Jerseya, s 2 milijuna stanovnika, nikad nije bila neovisna. Nakon Prvog svjetskog rata, Slovenija se pridružila Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je poslije, u sklopu mirovnog plana, preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Tijekom Drugog svjetskog rata, njezina noćna mora se ostvarila: podijeljena je i pripojena Italiji, Njemačkoj i Madžarskoj. Kada je stigao mir, Slovenija je bila spremna pronaći utočište u jugoslavenskoj federaciji Josipa Broza Tita, pronašavši gospodarsko ispunjenje. Zapadnjačka radna etika Sloveniju je učinila industrijski najnaprednijom od šest jugoslavenskih republika. Tijekom čitave Titove ere, slovenski su intelektualci isticali svoj zahtjev za autonomijom, no nakon njegove smrti 1980. godine, i posebice nakon Miloševićeva uspona, sve su se više zalagali za neovisnost i samoobranu. Zabrinuto su pratili kako Beograd na Kosovu proglašava opsadno stanje. Godine 1989. zabrinuto su slušali kada je Milošević Srbima obećavao kako će se pobrinuti za srpsku superiornost uz uporabu sile i govorio o usponu fašizma u Sloveniji. U Srednjoj Europi se u to vrijeme osjećao slobodarski duh. Slovenci su otvoreno govorili o pravnoj državi. Čak su i njihovi nominalno komunistički čelnici bili bijesni kada je jugoslavenska vojska uhitila tri novinara sve kritičnijeg tiska koji je razotkrio tajnu policijsku mrežu koja je gušila civilno stanovništvo. Milošević je organizirao pristaše da na skupovima pozivaju na rat sa Slovenijom. Od 1991. godine, Slovenija je imala uspone i padove dok je gradila demokoratsku vladu, odbacivala ostatke komunističkog gospodarstva i održavala izbore i donosila proračune. No opći je trend sve pozitivniji. Slovenija je izgladila svoje dotad problematične odnose s Italijom i Austrijom. Bit će među slijedećih šest zemalja koje će biti primljene u Europsku Uniju 2004. godine a sigurno je i da će ući u NATO. Slovenski dužnosnici već sudjeluju u snagama SFOR-a u Bosni i KFOR-a na Kosovu. No postoji i tužna strana slovenske priče o uspjehu: riječ je o posebnom slučaju koji nas može podučiti nekoliko stvari. Slovenija je etnički homogena i intelektualno liberalna, imuna na nacionalističke piromane. Zemljopisno, politički i gospodarski pripada Europi. Premalena da bi imala ikakvu stratešku težinu, ipak je primjer onoga što, uz nešto sreće, mali narod može učiniti kada je vjeran sebi. A to bi morali naučiti i narodi izvan Balkana", piše Richar C. Hotelett.