RFE 30. VII. RAČAN I HAAŠKI SUD

RADIO SLOBODNA EUROPA - RDW 30. VII. 2001. Haaški sud: trenutak istine za Hrvatsku Prilog Ines Šaškor: "U Hrvatskoj postoji konsenzus u javnosti oko potrebe suradnje s haaškim sudom, ali kada je došlo na red izručenje osumnjičenih za ratne zločine, zavladala je nova pomutnja. Zašto je Ivica Račan pisao Carli Del Ponte? Sve što jedna vlada treba učiniti kad dobije zapečaćene optužnice je ? proslijediti stvar nadležnim pravosudnim tijelima. Tako stoji u pravilima haaškog suda, obveznim za sve zemlje, članice UN-a. Pismo svatko može pisati, ali ozbiljna vlada zna da nikakvo pismo ne odgađa nalog suda. Nije riječ o tome da se haaškom tužiteljstvu nema što reći. Ima mnogo stručnih i utemeljenih prigovora na pojedine formulacije u optužnicama, povijesno-politički kontekst u koji su smještene, na opis i tumačenje pojedinih događanja. Optužnica, na koncu konca, nije presuda. Ipak, premijer se odlučio za pismo i odgodu izvršenja naloga haaškog suda dok ne dobije odgovor za koji je morao znati kakav će biti. Na koncu je Vlada učinila ono što je odmah trebala učiniti. Ali, u međuvremenu jednog od osumnjičenih više nije bilo na vidiku. Prvi, profesionalni vojnik i školovani časnik sam se predao Haagu, drugi, pustolov, legionar i junak nove hrvatske nacionalne mitologije je ? ispario. Zašto je Vlada postupila tako kako je postupila? Je li Račan procijenio da će otpor izručenju biti prevelik, pa je tražio širi konsenzus i pokrio se najprije pismom, potom i zamornom saborskom raspravom, ili je želio istjerati Dražena Budišu i HSLS na čistac, ili je naprosto iz njega progovorio užareni hrvatski domoljub ? o tome u javnosti nema suglasnosti. Činjenični opis zbivanja govori da se u proteklih mjesec i pol, otkad traju zbivanja na relaciji Haag-Zagreb, dogodilo slijedeće: u Haagu je završio Slobodan Milošević; prvi korak u službenoj suradnji s Haagom napravila je Republika srpska; prvi je hrvatski osumnjičeni general došao u Haag, drugi je pobjegao; hrvatska je vlada dobila uvjerljivu potporu Sabora upravo na temi suradnje s Haagom; Dražen Budiša je dao ostavku; rejting Račanova SDP-a je porastao, oporbenog HDZ-a je pao; Ivica Račan došao je posve mirno u navodno središte otpora, u Split, i šačici demonstranata koji su ga nazvali izdajicom poslao ? poljubac. Sa stajališta Vlade i pragmatične dnevne politike, stvari za vlast i premijera osobno vrlo dobro stoje. Sve je pod kontrolom, red patriotizma, red zabrinutosti za sudbinu zemlje, red pritisaka na razbarušene partnere i ? stvar ide dalje. Do iduće krize. Premijer čeličnih živaca tek u susretu s novinarima dopusti sebi ljutnju. Ne sviđa mu se pitanje ? a gdje je general Gotovina. Za pravdu i za žrtve ga ionako više nitko i ne pita. Javnost je već navikla da se sadašnja vlast ne zamara previše principima. Vjerodostojnost većinske, građanske i demokratske Hrvatske je na ispitu. Jer optužba za ratni zločin nije burleska. Ni ulog u nečiji rejting." (RFE)