US-IHT-23.7.-DATI NA ZNANJE RUSIMA DA BI BILI DOBRODOŠLI U NATO

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 23. VII. 2001. Recite Rusima da bi bili dobrodošli u NATO "Predsjednik George W. Bush bio je hrabar kad je iznio viziju cjelovite i slobodne Europe. Sada bi morao biti još hrabriji. Na prvom putu u Europu, prošlog je mjeseca u Varšavi održao impresivan govor u kojem je kazao kako bi se EU i NATO, ključne institucije Europe i Zapada, morale širiti na istok. Pitanje je koliko daleko. U Varšavi je Bush rekao da članstvo demokratskih država koje žele postati članicama NATO-a više ne bi trebalo biti upitno te da jedino ostaje pitanje kada će se to dogoditi. 'Nikad više Jalta', izjavio je, misleći na to kako Rusija ne bi smjela imati pravo veta u slučaju uključivanja baltičkih zemalja u NATO-u. Kazao je i to da bi nova Europa morala biti 'otvorena' Rusiji, a nakon toga je uspio ostvariti dobar odnos s predsjednikom Vladimirom Putinom. Bush bi trebao javno reći, čvrsto vjerujući, kako demokratska Rusija posve sigurno pripada Europi i Zapadu, pa zato glavna institucija sadašnjeg geopolitičkog Zapada, NATO, zapravo mora biti otvorena uključivanju Rusije. Ovaj korak, naravno, zahtijeva mnogo više hrabrosti od one koju su dosad pokazivali zapadni čelici (...). Češki predsjednik Vaclav Havel, koji će biti domaćin summita o širenju NATO-a, u svibnju je elokventno tvrdio kako baltičke zemlje pripadaju Zapadnom savezu te da 'približavanje NATO-a ruskoj granici, približava stabilnost, sigurnost, demokraciju i naprednu političku kulturu, što je očito glavni interes Rusije'. To je apsolutno točno. Doista, prvi je predsjednik Bush isto tvrdio Mihailu Gorbačovu 1990. kada je predlagao širenje NATO-a prema kojem bi u NATO bila uključena i Istočna Njemačka. No Havel ipak nije otišao tako daleko pa nije predložio uključivanje Rusije u NATO. Sve dok ne uzmemo u obzir i tu mogućnost, mladi Rusi naklonjeni Zapadu mogli bi misliti kako je širenje NATO-a usmjereno protiv Rusije. Očito je da bi NATO koji bi uključivao Rusiju bio posve različit NATO od današnjeg. No savez koji bi uključivao sve kandidate, od Estonije do Bugarske, uz Poljsku, Mađarsku i Češku, ionako će biti drukčiji savez. Bit će to savez kolektivne sigurnosti, jamstvo mira među članicama i unutar njih, kao i jamstvo protiv različitih i nepredvidljivih vanjskih prijetnja, umjesto protiv jedinstvenog zajedničkog neprijatelja iz vremena hladnog rata. (Iako neki misle da bi Kina mogla postati novi zajednički neprijatelj Rusije, Europe i Zapada, ne bi bilo nimalo pametno da taj rizik počnemo smatrati sigurnim proročanstvom.) Jednako je očito da Rusija danas nije ni blizu ispunjavanja standarda koje zemlju čine stabilnom demokracijom, pravnom državom, onom u kojoj postoji civilna kontrola vojske - koji bi je mogli učiniti kandidatkinjom za članstvo u NATO-u. Njezin sadašnji predsjednik i vojska u Čečeniji su činili zvjerstva. S obzirom na novu prirodu saveza, koji posebno pazi na to kako se nove članice odnose prema svojim manjinama i prvim susjedima, ti standardi za članstvo ne bi ni u kom slučaju smjeli biti sniženi, kao što je učinjeno u slučaju Turske. Osim toga, ruska politička elita, za razliku od one u drugim istočnoeuropskim zemljama, nije sigurna da se uopće želi pridružiti. Tako je mogućnost pridruživanja Rusije NATO-u daleko. Ovo ipak ne mijenja snagu dugoročne poruke. Ova poruka ne bi trebala biti upućena samo Putinu i sadašnjoj vladi nego i svim novim Rusijama: pametnim mladim Rusima koje susrećem u Društvu za europska pitanja u Oxfordu ili u kavani u Stanfordu, srednjoj klasi u nastajanju i sljedećoj generaciji političkih čelnika na čija će stajališta o tome pripada li Rusija Zapadu uvelike utjecati to vjeruje li sam Zapad u to da bi Rusija morala biti njegovim dijelom. Ista dugoročna poruka demokratskoj Rusiji morala bi stići iz Europske Unije. Europski bi čelnici morali izraziti želju da vrata ostave otvorenima. Već čujem povike vanjskopolitičkog establishmenta: 'opasni luđak'. No isti su se povici mogli čuti i prije 10 godina, odmah nakon završetka hladnog rata, kad se tvrdilo kako bi istočna Europa morala postati dijelom EU-a i NATO-a. I prije 20 godina, kad se govorilo kako bi Zapad morao aktivno podržati mirno odvajanje istočne Europe od sovjetske dominacije. I zamisao o uključenju Rusije u NATO mogla bi postati posve uobičajena", piše Timothy Garton Ash, član uprave sveučilišta "St Anthony's College" u Oxfordu i "Hoover Institution", autor nedavno objavljene knjige "History of the Present: Essays, Sketches and Dispatches from Europe in the 1990-s" (Povijest sadašnjosti: eseji, skice i izvješća iz Europe devedesetih').