FR-COURRIER INT.-12.7.-ADLER O DEMOKRACIJI NA BALKANU

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 12. VII. 2001. Demokratska pedagogija "Puno vi{e nego kada je rije~ o generalu Pinochetu, sud o sudbini Slobodana Milo{evi}a temelji se na zlo~ina~koj, pa i gnusnoj osobi biv{eg jugoslavenskog predsjednika. To je zapravo ~ovjek koji je od dolaska na vlast 1988. gotovo stalno kumovao najgorim djelima: ponajprije ukidanju, jednim potezom pera, tridesetogodi{nje strpljive titisti~ke politike na Kosovu, koje je i{lo za tim da - uz neovisnu, ultrastaljinsku Albaniju, ba{tinicu Envera Hoxhe - izbaci albansko-jugoslavenski lik koji }e pomiriti nacionalnosti i liberalni samupravni komunizam. (...) Zatim, Milo{evi} je u~inio nemogu}e kako bi sprije~io bilo kakvu nagodbu s Hrvatskom za koju je jo{ bilo nade, nagodbu prema kojoj bi se sa~uvale konfederalne (napose gospodarske) veze u trenutku raspada jugoslavenskog prostora i koja bi omogu}ila, u su~eljenju s Tu|manovim nacionalistima, podjelu hrvatske javnosti i pregovore o polo`aju srpske manjine: istina je da je svaka jurisdikcija nad statusom manjina ipso facto zna~ila i pravo reciprociteta, i da je 'balkanski krvolok' htio stvoriti jedinstvenu Srbiju koja bi u Jugoslaviji mogla potvrditi svoja prava i nesrpske narode, Ma|are i Albace, kao i Hrvatsku, dr`ati u pokornosti koja bi se silom odr`avala u Federaciji. Tako je Milo{evi}, zahvaljuju}i svojoj banditskoj nepopustljivosti, sve hrvatske stranke i podru~ja uspio ujediniti oko ljudi - Tu|mana i njegovih fanatika - koji nisu skrivali sklonost prema fa{isti~koj i kolaboracionisti~koj (hrvatskoj) dr`avi stvorenoj 1941. No treba re}i da u Drugom svjetskom ratu hrvatski narod ve}inom nije odobravao tu la`nu neovisnost pod njema~ko-talijanskim tutorstvom i da je - opet ve}inski - prihvatio novi bra~ni ugovor sa Srbijom u novoj federalnoj Jugoslaviji. Da bi podru~ja poput Istre, Dalmacije, Zagreba i Dubrovnika, prigrlila antisrpsku koaliciju, trebalo je pobiti ranjenike u bolnicama, neumorno granatirati civilne polo`aje, ga|ati poznate povijesne gradove, kao {to je stari grad Ragusa. Nije to bilo ni{ta u usporedbi s onim {to }e se doga|ati u Bosni. (...) Na `alost, srpska javnost i intelektualci prihvatili su neke predrasude - pa i najstra{nije - svog {efa od kojeg su najprije tra`ili da im bude vo|e, a onda nisu znali kako bi ga se otarasili. No - barem nakon zaka{njele pobune predsjednika ]osi}a i premijera Pani}a 1992. - u Srbiji se javljaju snage koje ga optu`uju, a koje nisu zanemarive. Ne bi li su|enje Milo{evi}u prvo u Srbiji, sa srpskim sucima i svjedocima, bilo dobro kao demokratska pedagogija za kojom bi poslije do{lo drugo, me|unarodno su|enje koje bi dopunilo zorni prikaz? Zapravo, kome nije jasno da cijelom podru~ju, osim kazne, ponajprije treba dati demokratski primjer? Svakako, srpska apatija (koju shva}aju kao pristanak) prili~no se brzo zavr{ila veseljem. (...) Umjesto da postavi to~ne granice, novo me|unarodno pravosu|e nu`no je osu|eno da se uskoro grubo s njima su~eli ... u stvarnosti", u uvodniku lista pi{e Alexandre Adler.