LAT 24. VI. O PUTINU

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 24. VI. 2001. Sudite Putina po njegovim demokratskim djelima, ne riječima "Nakon prvog sastanka s Vladimirom V. Putinom prošlog vikenda, opušteni je predsjednik George W. Bush istaknuo kako je ruski predsjednik čovjek kojem se može vjerovati. Čak je pozvao Putina na svoj ranč u Crawfordu, u Texasu. Privatno, Bush je navodno kritizirao Putinovu antidemokratsku politiku. Za ruske demokrate i njihove pristaše na Zapadu, međutim, Bushova javna pohvala Putina bila je obeshrabrujući trenutak, koji je protivnicima ruskog predsjednika otežao izražavanje kritika upućenih Putinu kod kuće. Bivši predsjednik Bill Clinton često je bio kažnjavan zbog svoje prevelike bliskosti s Borisom N. Jeljcinom, no bivši je ruski predsjednik, unatoč svim svojim manama, u Rusiji barem uništio komunizam, razmontirao Sovjetski Savez i potaknuo razvitak osnovnih demokratskih institucija, uključujući i slobodu tiska i građanske slobode. I Putin je, retorički, demokrat. U praksi, međutim, njegova je politika nagrizla rusku demokraciju. Jaz između njegove retorike i akcija daje nam mnogo razloga da mu ne vjerujemo. Putinova politika prema tisku i slobodnom protoku informacija jedan je primjer onoga zbog čega mu se (još) ne smije vjerovati. Pred novinarima je 13. lipnja Putin izjavio kako je slobodni tisak 'najvažnija garancija stabilnosti demokratskog puta kojim je krenula naša zemlja.' Istog je dana Federalna služba sigurnosti (FSB), nasljednik KGB-a, ukorila američku profesoricu, Elisbeth Sweet, zbog toga što je od svojih studenata na državnom sveučilištu u Omsku zatražila da pripreme izvješće o društvenom i gospodarskom stanju područja. 'FSB' je bio zabrinut zbog mogućnosti da bi takve informacije, koje bi došle iz 'neslužbenih izvora', mogle naštetiti 'slici i konkurentnosti našeg gospodarstva.' Ovaj napad na slobodan protok informacija u Putinovoj eri prodro je u gotovo svaki vid ruskog društva. Najznakovitije je da su Putin i njegovi surogati uništili 'Media- Most', holding jedine neovisne nacionalne televizijske mreže, NTV, kao i dnevni list 'Sevodnja' i tjednik 'Itogi'. Iako su financijski problemi 'Media- Most'-a tvrtku učinili ranjivom, nema sumnje da su akcije države bile politički motivirane. 'Media- Most' i Sweet najočitije su žrtve nove Putinove politike, vidljive u ruskoj doktrini informacijske sigurnosti, ili povećane državne regulacije slobode izražavanja misli i slobodnog protoka informacija u Rusiji. Slijedeći Putinov primjer, regionalni guverneri praktički su sve lokalne medije stavili pod državnu kontrolu. Svakog tjedna pojavljuju se izvješća o nasilju prema novinarima i o zatvaranju novina. Istovremeno, Putinovi regionalni predstavnici stvaraju vlastite masovne medije, osiguravajući im novac i administrativnu podršku. Pod kontrolom je i Internet. Korištenjem složenih procedura za izdavanje licenci, ruska država je zaprijetila zatvoriti interenet 'providere' koji osiguravaju interent stranice koje kritiziraju vladu. (...) Kontakti između ruskih znanstvenika i stranaca također su postali predmetom kontrole. Vlasti unutar ruske akademije znanosti nedavno su zaposlenike svih laboratorija i institucija uputili da ih obavijeste kada apliciraju za međunarodne stipendije, tako da im daju na uvid i kopije aplikacija i popratnih materijala. Zaposlenici moraju izvijestiti o posjetama svih stranaca, predati pisana izvješća o poslovnim putovanjima u inozemstvo i priložiti kopije svih članaka koji će se objaviti u inozemstvu. Cilj je sprječavanje 'curenja' tajnih informacija u inozemstvo. Prema ruskom zakonu, postoji 86 kategorija 'tajnih informacija', no ono što jest a što nije tajno znaju samo vlasti. Čak je i put u inozemstvo, jedan od opipljivih koristi ruske antikomunističke revolucije, ograničen. Početkom ovog mjeseca, ruske su vlasti uhitile aktivista za ljudska prava, Sergeja I. Grigorijantsa, na moskovskoj zračnoj luci, u pokušaju sprječavanja da nazoči akademskoj koferenciji u Washingtonu. Iako je Grigorijants na kaju uspio napustiti zemlju slijedećeg dana, njegovo uhićenje, prilikom čega su mu zaplijenili avionsku kartu i novac, zapanjio je sudionike konferencije kojoj je prisustvovao. Svi ovi događaji pridonose najalarmantnijem novom fenomenu u Rusiji: samocenzuri. Novinari, akademici, čak i političari- svi se boje javno izreći ono u što zaista vjeruju. Je li Putin naredio uhićenje Grigorijantsa? Nije. Je li uputio lokalne vlasti u Omsku da zaustave istraživački projekt profesorice Sweet? Naravno da nije. No je li Putin učinio išta kako bi ojačao 'najvažniju garanciju stabilnosti demokratskog puta kojim je krenula naša zemlja'- slobodu tiska? Odgovor je također- ne. Dakle, bi li Putinu trebalo vjerovati na riječ ili bi ga trebalo suditi po njegovim djelima? Bush je s pravom istaknuo na svom sastanku s Putinom kako sami Rusi moraju odlučiti hoće li graditi demokraciju i zalagati se za veću integraciju sa Zapadom. Kada su proveli anketu javnog mnijenja, dvije trećine ruskih građana izrazilo je potporu za demokraciju općenito, a gotovo 80 posto njih tvrdi kako je sloboda tiska važna. Tako da kada Putin i Rusi koji ga podržavaju poduzmu nedemokratske poteze, Bush mora izraziti svoje neodobravanje, diplomatski i javno. Čineći to, dat će poticaj hrabrim ljudima u Rusiji koji se još uvijek bore za demokraciju", pišu Michael Mcfaul i Nikolai Zlobin.