CHIRAC OSUDIO KLIMU MANIPULACIJA U FRANCUSKOM POLITIČKOM ŽIVOTU

Piše: Frano Cetinić PARIZ, 15. srpnja (Hina) - Francuski predsjednik Jacques Chirac u subotu je, prigodom francuskog nacionalnog praznika, u televizijskom intervjuu koji ujedno obilježava kraj političke sezone, osudio kampanju "sumnji, glasina i manipulacija" te istaknuo kako su njegovi sporni putni i hotelski troškovi plaćeni u gotovini "iz razloga tajnosti i sigurnosti" vezanih uz njegovu raniju premijersku funkciju".#L# Do ovoga zadnjeg televizijskog intervjua za Chiracova sedmogodišnjeg predsjedničkog mandata dolazi u, uistinu, neobičnim okolnostima, u trenutku dok suci nastavljaju istragu oko niza financijsko-političkih afera koje su prethodile njegovu izboru za predsjednika, posebno oko one koja se tiče putnih troškova plaćenih gotovinskim sredstvima iz "specijalnih fondova" u razdoblju od 1992. do 1995 godine dok je bio pariški gradonačelnik. Pariški tužitelj Jean-Pierre Dintihac u utorak je opetovao svoj prije izraženi stav kako je sudstsvo "nadležno" saslušati predsjednika Republike, stav koji ne dijeli njegov pretpostavljeni, državni tužitelj Jean-Louis Nadal, koji je dan prije iznio sasvim suprotno tumačenje. Prema ovom potonjem, saslušanje predsjednika u svojstvu "zaštićena svjedoka" ostaje "prijeporno". "Kad se spore tužitelji i kad se hijerarhijsko načelno ne poštuje, dolazi do zbrke", kaže tim povodom Chirac. No, ustrajnost istražnih sudaca vidi se i u činjenici da su u srijedu saslušali i Chiracovu kći, Claude Chirac, a dan prije i četvero od njegovih najbližih suradnika. "Predsjednik Republike ima pravo na poštivanje svoga privatnog života, pravo da se poštuje njegova obitelj. Moja supruga i moja kći vrlo su povrijeđene zbog sumnje koja je na njih bačena. I ja sam duboko povrijeđen", rekao je Chirac. On je ipak najavio da će se njegova supruga Bernadette odazvati eventualnom pozivu suca, "jer je to njena dužnost". Chirac, koji je ovoj aferi posvetio najveći dio intervjua i očitovao izrazitu polemičnost i borbenost, osudio je ono što je nazvao "pretpostavkom krivnje koja je pretvorena u metodu" kao i preuveličane iznose putnih troškova što su "bačeni pred oči naroda", te je u ime ustavno definirane uloge predsjednika odbio bilo kakvu mogućnost pojavljivanja pred sudom. Izbjegavajući u francuskoj javnosti nepopularne kritike sudova i tužiteljstva, Chirac je oštricu napada usmjerio k "vladi i ministarstvu pravosuđa", koje vidi na djelu u toj "pravoj zbrci" što se odnosi na njegovo eventualno pojavljivanje pred sudom. Chirac je preuzeo ideju čelnika parlamentarnih skupina iz redova opozicije i predložio zaleđenje "specijalnih fondova". "Premijer raspolaže kao i njegovi prethodnici, znatnim iznosima u gotovini s kojima slobodno, bez ikakva nadzora, postupa". Hoće li se isplatiti ta Chiracova borbenost kad je posrijedi pitanje obrane predsjedničke institucije a u svjetlu predstojećih predsjedničkih izbora? "Predsjednik Republike nije građanin kao svaki drugi. To je korijen naše demokracije", iznosi Chirac svoje temeljno uvjerenje i povlapi crtu svoje obrane, crtu koji su neki promatrači već nazvali "elizejskim kompleksom": stanar Elizejske palače sve manje je zaokupljen sudbinom prosječnog Francuza a sve više vlastitom nedodirljivošću. No, u tom temeljnom uvjerenju u vlastitu iznimnost Chirac je sve iznimniji. Čak i iz redova liberalne i centrističke parlamentarne manjine dolazi uznemirujuća izjava. Alain Madelin i Francois Bayrou, obojica u utrci za Elizejsku palaču, i koji stoga sa zabrinutošću gledaju na Chiracove sudbene nedaće, izjavljuju kako "nitko nije iznad zakona" (Madelin) te da "nad Francuskom lebdi zadah kraja Reginea" (staroga režima - Bayrou), što - rečeno dan uoči proslave Pada Bastilje, uistinu poprima zloslutni zadah. Jacques Chirac je odbio odgovoriti na pitanje o svojoj kandidaturi za idući (petogodišnji) predsjednički mandat i kampaniji koja još nije službeno pokrenuta, ali za koju svi već oštre 'oružje'. "Kad vidim na kojoj razini se nalazi stanoviti broj argumenata u kampanji, nema žurbe da se što prije pokrene". U tom "kampanjskom" kontekstu on se odao oštroj kritici vladine ekonomske i socijalne politike. "Nezaposlenost je svugdje pala, no u Francuskoj manje nego drugdje", kaže Chirac i nastavlja: "Zauzvrat, ono što nije palo, to je zabrinutost Francuza za njihovu mirovinu". Predsjednik je ovo stavio na dušu vladi koja "iz ideoloških razloga" zazire od financiranja mirovina iz osobne štednje. "Mi imamo državu koja sve hoće propisati, sve zakonima odrediti. S tim je gotovo, tako ne može više ići". Odabravši tako mjesto s kojega bi, kao i u prošloj predsjedničkoj kampanji - a unatoč "elizejskom kompleksu" htio pokazati da vodi računa o "prosječnom Francuzu", Chirac još jednom vladi "pluralne ljevice" spočitava ideološki grijeh: "Nećemo izaći iz krize s pomoću uredbovne vlasti. Izaći ćemo samo uz pomoć istinske socijalne demokracije u kojoj se svatko može izraziti." Chirac dobro zna da je desnica u Francuskoj sociološki većinska, no pitanje je samo hoće li sociološka većina znati pronaći odgovarajuću strategiju kojom bi se prometnula i u političku većinu, prebrodivši tolike stranačke podjele i osobna suparništva. O predsjedničkoj većini pak, odavno se u Petoj republici odlučuje u desetinkama jednog postotka, rijetko u cijelim postocima. "Travelgate" koji je pogodio predsjednika Chiraca najavljuje vruću političku jesen, a njegov izraz u predstojećim izbornim postocima za sada ostaje tajnovit, kao i "specijalni fondovi". (Hina) ps