RDW-11.7.-SREBRENICA - ŠEST GODINA POSLIJE

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. VII. 2001. Šest godina nakon masakra u Srebrenici - težak povratak u 'grad mrtvih duša' Prilog Fabiana Schmidta: "Novinar Sanjin Bećiragić u najnovijem izdanju tjednika 'Dani' Srebrenicu naziva 'Gradom mrtvih duša'. U Srebrenici i njezinoj okolici bosanski su Srbi u srpnju 1995. počinili najveći masakr nad Muslimanima - ubili su, kako se procjenjuje, osam tisuća muškaraca svih dobnih skupina, te su prognali više od 30 tisuća ljudi. Nizozemske postrojbe iz sastava tadašnjeg UNPROFOR-a imale su zadaću zaštititi muslimansku enklavu u Srebrenici od napada srpskih nacionalista, ali pokazali su se nemoćnima kada su vojnici bosanskih Srba počeli izdvajati muškarce od žena i odvoditi ih. Srebrenica koja je još od 1992. postala utočištem prognanih Muslimana iz cijele istočne Bosne, tri godine je bila odsječena od ostatka svijeta i upravo se za te prognanike, kao i stanovnike Srebrenice pokazala kao smrtonosna zamka. Ali pad te enklave bio je i jedan od povoda za prvi zračni napad Zapada u Bosni i Hercegovini. To što su Ujedinjeni narodi zakazali otvorilo je NATO-u put da preuzme vodeću ulogu u vojnom ophođenju međunarodne zajednice prema tadašnjem vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću. Zračni napadi nakon pada Srebrenice, povezani s kasnijom ofenzivom Armije BiH i HVO-a na kraju su vođu bosanskih Srba i njihovog čovjeka u zaleđu, tadašnjeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića prisilili za pregovarački stol. Daytonski je sporazum, pola godine nakon Srebrenice, označio kako kraj rata, tako i početak povratka prognanih. Danas, na šestu obljetnicu masakra u Srebrenici, više od pet tisuća Muslimana dolazi u posjet svom zavičajnom gradu kako bi se na komemoraciji prisjetili onih koje su izgubili te kako bi otkrili kamen temeljac za memorijalni centar. To je najveći broj izbjeglica koji od rata do danas posjećuje grad. I dok bi takav korak trebao pomoći da se prevlada tuga, ipak se mnogi prognani zbog skorog povratka u Srebrenicu ponovno nalaze pred snažnim opterećenjem. Vratiti se u 'grad mrtvih duša' za mnoge izbjeglice nije lako - u gradovima u muslimansko-hrvatskoj Federaciji moraju osloboditi svoje stanove za srpske povratnike. Prema odluci međunarodne zajednice svi prognanici koji žive u tuđim stanovima moraju te stanove napustiti i vratiti se u vlastite, stare stanove. Jer, to je jedina mogućnost da povratak izbjeglica krene, što je i uvjet za razvoj demokratske Bosne i Hercegovine. To, međutim, teško pogađa one izbjeglice koji su u posljednjih šest godina u Federaciji pronašli novi zavičaj, tamo rade, a njihova djeca tamo idu u školu. Za njih povratak u Srebrenicu znači eventualno i gubitak posla, teškoće za primjereno školovanje djece i neko novo kidanje korijenja. Grad u koji se moraju vratiti nije više onaj koji su poznavali prije rata. S jedne strane veliki je strah povratnika da će biti izloženi represijama srpskih ekstremista. I obećanja da će ih braniti policija koja je uvježbana uz pomoć Zapada i koja se obvezala štititi ljudska prava, jedva da mogu prikriti kako veliku većinu lokalnih policajaca danas čine Srbi. Dosad su samo rijetki muslimani izrazili spremnost za službu u policiji Republike Srpske, čime se povjerenje povratnika u vlasti može teško razviti. Ali daleko najveći problem povratnika jest traženje posla - u nerazvijenoj, ratom potresenoj regiji, u kojoj glavna poduzeća više ne rade, to je stvarno smjelost. Najnoviji izgredi prilikom polaganja kamena temeljca džamije u Banjoj Luci pokazali su kako je teško prevladati još postojeću mržnju i netoleranciju. Zbog toga je policija angažirala tisuću i pol redarstvenika koji bi trebali osigurati komemoraciju. Dolazak visokih predstavnika međunarodne zajednice trebao bi imati veliku simboličnu vrijednost za povratak izbjeglica, ali većina njih sa strahom gledaju na svoju budućnost u Srebrenici". (RDW)