IT-E-US-integracije-gospodarstvo-Politika IT-28.VI.-CORRIERE- EU POVJERENIK U AMERICI ITALIJACORRIERE DELLA SERA28. VI. 2001.Povjerenik u Sjedinjenim Državama"Mario Monti, povjerenik Bruxellesa i sudac Europske Unije za pitanja
antitrusta, mogao bi uskratiti pravo američkom divu (General Electric) da se spoji s drugom veliko tvrtkom iz Sjedinjenih Država (Honeywell). On ne može spriječiti da strane potpišu svoj ugovor u nekom američkom gradu. No ako će smatrati da bi nova tvrtka, nastala spajanjem, preuzela dominantan položaj, može joj spriječiti djelovanje na europskom tržištu te tako učiniti posao nepoželjnim. Ne znam je li talijansko javno mišljenje primijetilo osjećaje srdžbe, iznenađenja i čuđenja kojima Sjedinjene Države prate ovaj događaj. Nakon što je donijela brojne exteritorijalne zakone koji za namjeru imaju, primjerice, regulirati odnose europskih tvrtki s Kubom ili Iranom, Amerika odjednom uviđa da se jedan 'tehnokrat' iz Bruxellesa, u ime tržišta i njegovih načela, može miješati u planove razvoje njenih tvrtki. Slučaj sugerira barem dva opažanja. Prvo se odnosi na važnost i razmjere euro-američkog sporenja. Slučaj General-Electrica samo je posljednja epizoda u dugom nizu razmirica i svađa. Svađali smo se
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
28. VI. 2001.
Povjerenik u Sjedinjenim Državama
"Mario Monti, povjerenik Bruxellesa i sudac Europske Unije za
pitanja antitrusta, mogao bi uskratiti pravo američkom divu
(General Electric) da se spoji s drugom veliko tvrtkom iz
Sjedinjenih Država (Honeywell). On ne može spriječiti da strane
potpišu svoj ugovor u nekom američkom gradu. No ako će smatrati da
bi nova tvrtka, nastala spajanjem, preuzela dominantan položaj,
može joj spriječiti djelovanje na europskom tržištu te tako učiniti
posao nepoželjnim. Ne znam je li talijansko javno mišljenje
primijetilo osjećaje srdžbe, iznenađenja i čuđenja kojima
Sjedinjene Države prate ovaj događaj. Nakon što je donijela brojne
exteritorijalne zakone koji za namjeru imaju, primjerice,
regulirati odnose europskih tvrtki s Kubom ili Iranom, Amerika
odjednom uviđa da se jedan 'tehnokrat' iz Bruxellesa, u ime tržišta
i njegovih načela, može miješati u planove razvoje njenih tvrtki.
Slučaj sugerira barem dva opažanja. Prvo se odnosi na važnost i
razmjere euro-američkog sporenja. Slučaj General-Electrica samo
je posljednja epizoda u dugom nizu razmirica i svađa. Svađali smo se
radi banana i korištenja hormona u proizvodnji mesa. Imamo teško
pomirljive politike glede genetski modificirane hrane. Međusobno
smo se optuživali radi poljoprivrednog protekcionizma. Oštro ćemo
se sukobiti glede Bushovog proturaketnog štita. Imamo duboka
neslaganja glede načina kako se suočiti s problemom štetnih
plinova. Vodimo spor pred Svjetskom trgovinskom organizacijom
(WTO) u kojemu Europa optužuje Sjedinjene Države da favoriziraju
svoje izvoznike poreznim olakšicama, koje su, zapravo, subvencije.
A ako ćemo pobijediti, kako izgleda, dobit ćemo pravo nametnuti
carinske pristojbe na američku robu u vrijednosti od 4 milijarde
dolara.
U drugim prigodama u prošlosti, Europljani i Amerikanci su se oštro
sukobljavali u obrani svojih interesa. No hladni rat je tada dvije
strane, a poglavito Europljane, primoravao na brzo izglađivanje
sporova glede razlika. Danas nakon pada SSSR-a i maastrichstskog
sporazuma, Europa se može ravnopravno suprotstaviti Sjedinjenim
Državama, barem na gospodarskom planu. Montijev 'ne', ako će biti
izgovoren, bit će samo bučan izraz spora predodređenog da postane
sve važniji.
No slučaj General Electrica sugerira i jedno suprotno opažanje.
Monti se može baviti američkim spajanjima jer su američke antitrust
vlasti donosile odluke, u istim okolnostima, u vezi spajanja
europskih tvrtki koje djeluju na američkom tržištu. Ta očita
uplitanja pokazuju da se dva tržišta sve više integriraju
stvarajući jedinstveno gospodarsko područje. Svađe, kada
izbijaju, samo su početni istupi u pregovorima kojima niti jedna
strana ne može okrenuti leđa. Još dugo ćemo raspravljati o
protokolima iz Kyota, no Europa mora zaključiti, na kraju, da niti
jedna politika zaštite okoliša ne može biti učinkovita bez američke
suradnje. SAD će tvrditi da je europska antitrust politika
zamaskirani oblik protekcionizma, no moraju uvidjeti da je jedino
moguće rješenje sporazum o usvajanju, na obje strane Atlantika,
kompatibilnih kriterija. To nije dovoljno. Potrebno je izbjeći da
Amerika financira svoj javni dug na račun Europe i Japana (kao što
se događalo mnogo godina) i da se Europa koristi američkim tržištem
kako bi kompenzirala skromnost svoga rasta, sve do opasnog
napuhavanja američkog trgovinskog deficita. Nije dovoljno
izgladiti svađe. Potrebno je stvoriti uvjete kako bi dva područja
zajedno rasla i međusobno se podupirala. Prevedeno na 'europski',
na nama je da danas nadoknadimo zaostatak koji nas dijeli od
Sjedinjenih Država, kako bi trčali njihovom brzinom. Bit će dobro
ako će se, unatoč sporova, tom temom baviti u Genovi na skupu G8.",
piše Sergio Romano.