ZA ŠEST MJESECI NACIONALNE EUROPSKE VALUTE ZAMIJENIT ĆE EURO

ZA ŠEST MJESECI NACIONALNE EUROPSKE VALUTE ZAMIJENIT ĆE EURO Za šest mjeseci Europljani će se morati početi navikavati na nove novčanice i kovanice eura, valute zamišljene u svrhu davanja novog poticaja izgradnji Starog kontinenta i njegove zaštite od vanjskih gospodarskih šokova. Prvi projekt jedinstvene valute pojavio se početkom 70-ih u sklopu plana Werner, prema imenu luksemburškog premijera iz tog doba, ali je ostao tek na prijedlogu. Zamisao je obnovljena krajem 80-ih kad su Europljani poželjeli dinamizirati svoj kontinent jačanjem unutarnje integracije i povećanjem vanjske snage putem valute koja će se moći nositi s moćnim dolarom. "Euro je plod dva 'deala' - s jedne strane francuskog prihvaćanja njemačkog ujedinjenja 1990. u zamjenu za veću integraciju Njemačke u Europu i njemačkog pristanka da napusti marku, simbol svoje moći, u zamjenu za veću ulogu na međunarodnoj sceni", tvrdi profesor ekonomije s pariške Sorbone Christian de Boissieu. No i on i drugi ekonomisti slažu se u ocjeni da euro može funkcionirati samo ako dođe i do većeg političkog ujedinjenja Europe. "Bez stvarnog napretka u procesu političke i gospodarske integracije Europe, euro će imati problema", kaže de Boissieu. "Da bi živio, euru je nužna Politička unija", kaže ekonomist francuske banke CPR Phillipe Weber, podsjećajući da je riječ o "prvom novcu koji nema svoje države". Na vaneuropskom planu euro je zamišljen kao pandan dolaru i jenu koji će ojačati suverenost Europe, ali tu stvari još ne idu kako bi trebale. Međunarodne transakcije i dalje se obavljaju u dolarima, a euro nije uspio detronizirati američku valutu kao pričuvna moneta. "No još je prerano suditi, jer su to dugoročni ciljevi i novoj valuti treba ostaviti vremena", kaže de Boissieu. Euro je stvoren i radi toga da onemogući nagle devalvacije pojedinih nacionalnih valuta, čemu su neke zemlje u prošlosti pribjegavale kako bi se izvukle iz gospodarskih kriza, ali su veliku cijenu tih poteza plaćale susjedne zemlje. Na tom je planu euro polučio mnogo veći uspjeh, jer je spriječio "divljanje" tečajeva i stvorio neku vrstu štita koja je Europi omogućila da bez psihičkih i drugih posljedica prebrodi rusku krizu 1998., azijsku krizu 1999., naftni udar 2000. i prehrambenu krizu 2001. Prema najavama, naikakvih problema neće biti ni s pokrivanjem eurozone novčanicama i kovanicama nove monete, jer je dosad izrađeno već oko 80 posto potrebnog novca. Izrada kovanica započela je još u svibnju 1998. zahvaljujući činjenici da je svaka od zemalja koje uvode euro dobila pravo na jednoj strani svake od osam nominalnih vrijednosti kovanica zadržati nacionalna obilježja. Novčanice sa sedam denominacija od lipnja 1999. tiskaju se u ukupno 15 tiskara u različitim zemljama, a brojke su doista vrtoglave: Središnja europska banka (CBE) predvidjela je da se do kraja godine tiska 15,65 milijardi novčanica i 50 milijardi kovanica, što odgovara "punom tovaru 50 tisuća kamiona", kako je to rekao jedan dužnosnik banke. Do kraja kolovoza trebalo bi biti spremno deset milijardi novčanica, koje će se već od rujna distribuirati bankama i drugim institucijama koje barataju novcem. Od preostalih 5,65 milijardi novčanica 4,25 milijardi bit će "logistička pričuva" za zamjenu dotrajalih novčanica, a 1,4 milijarde ostat će na raspolaganju CBE za "slučaj nužde".