RFE-27.6. IZETBEGOVIĆ-MENE KAO NI LAGUMDŽIJU HRVATI I SRBI NISU SMATRALI SVOJIM

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 27. VI. 2001. A. Izetbegović: Srbi i Hrvati me nisu smatrali svojim predsjednikom i to smatram osobnim neuspjehom - izvodi iz interviewa Razgovor vodio Nenad Pejić RFE - Gospodine Izetbegoviću, da li se rat mogao izbjeći? IZETBEGOVIĆ - Na to pitanje je jako teško odgovoriti, ali mislim da se rat mogao izbjeći, da nije bio neizbježan. Ako razmišljamo o onim danima odnosno godinama ili mjesecima koji su ratu prethodili, onda se vidi da je u Jugoslaviji bila jedna nesretna konstelacija osoba, ali i izvan Jugoslavije, u svijetu. U Jugoslaviji Milošević i Tuđman sa svojim ciljevima, metodama, gledanjima, a možda i svojim naravima, tko zna, može se i to reći. Van Jugoslavije imamo predsjednika Busha, predsjednika Mitterranda, Majora, znači ljude koji nisu bili dovoljno zainteresirani za Jugoslaviju. Svijet je bio ravnodušan prema onome što se događa. Dakle, to je neka kombinacija tih faktora. Amerika je smatrala da je Jugoslavija europski problem. Europa, iako ekonomska sila, politički je slaba, zbog mehanizma odlučivanja koji u svim važnim pitanjima predviđa konsenzus i naravno članice EU nikad ne mogu da se slože o nekom radikalnom potezu. Dakle, ruke Europe su bile u tom pogledu vezane. Rat se prije izlaska Slovenije i Hrvatske još uvijek mogao izbjeći s bosanskohercegovačkog stajališta, ali nakon izlaska Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije, rat se više nije mogao izbjeći. Ili se mogao izbjeći, ali naravno samo pod uvjetom kapitulacije. Ali pošto kapitulacija nije dolazila u obzir, opcija koja je preostajala je bio rat. RFE - Da nešto kažemo o referendumu o samostalnosti BiH. Kasnije se ispostavilo, što se čak i danas priča, da se najmanje dvije trećine građana trebaju izjasniti za nezavisnost na referendumu da bi jedna država bila neovisna, odnosno da bi imala kredibilitet za traženje neovisnosti. Ispostavilo se da su dvije trećine građana bile za neovisnost, ali da to više nije bilo bitno, jer je rat već bio pripremljen. IZETBEGOVIĆ - Rat je očigledno bio pripremljen. To se vidjelo iz kasnijih događaja, pa čak i izravno iz dokumenata koji su bili zaplijenjeni, do kojih smo došli. Međutim, referendum je, ipak, bio bitan, s obzirom na karakter rata. Imamo situaciju ? rat prije referenduma i rat nakon referenduma. Rat prije referenduma je građanski rat, a rat nakon referenduma je agresija. I zato je bio referendum bitan. RFE - Dosta ljudi danas misli da je predratna podjela, hajde da kažemo i poratna, ali ključno je da je predratna podjela glasača na nacionalne stranke preduvjet rata. Ja pretpostavljam da se vi s tim ne slažete. IZETBEGOVIĆ - Ne slažem. Mislim da sve okolnosti koje su kasnije objavljene, ukazuju na to da je rat pripreman. Naime, Milošević je imao dvije opcije. Jedna je opcija bila da se sačuva Jugoslavija u postojećim granicama, uz dominaciju Srba koja je već postojala, posebno u nekim osjetljivim službama kao što su bile diplomacija, vojska, policija i tako dalje. Ili, ako to nije moguće, onda jedna krnja Jugoslavija bez Slovenije i bez dijela Hrvatske, ali s čitavom Bosnom i Hercegovinom. U toj situaciji, da je na izborima čak pobijedio Savez reformista ili SK, mislim da bi došlo do rata, jer Hrvati ne bi prihvatili podjelu Bosne i Hercegovine na taj način, Tuđman ne bi to prihvatio. Hrvati ne bi prihvatili da ostanu u krnjoj Jugoslaviji. Došlo bi do srpsko-hrvatskog rata na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira tko bi tu vladao. Dakle, ne mislim da je razlog izbijanja rata činjenica da su pobijedile nacionalne stranke. I da nisu pobijedile, stvari bi se razvijale na isti način. Beograd bi imao iste apetite ? uspostaviti liniju Karlovac-Karlobag-Virovitica i sve to pripojiti budućoj Jugoslaviji, što je, naravno, potpuno suprotno hrvatskim interesima. Hrvati ne bi htjeli tu ostati, pogotovo što bi tu bili zahvaćeni i dijelovi Hrvatske. Tako da bi sigurno došlo do hrvatsko-srpskog rata. RFE - Također bih vas htio pitati o jednoj ponudi koju ste dali predsjedniku Hrvatske, Franji Tudjmanu. Nudili ste konfederaciju. To je poznato i napisano. U toj konfederaciji čini mi se da ste nudili da gospodin Špegelj bude prvi čovjek zajedničke armije. Da li je taj prijedlog za konfederaciju koji ste vi dali predsjedniku Tuđmanu, bio razrađen do detalja? Do koje mjere ste razradili taj prijedlog? IZETBEGOVIĆ - To je bila jedna puka deklaracija, nešto kao pismo o namjerama. A, ovo dalje, o Špegelju, to nije bilo na papiru, to su bili usmeni razgovori. Naime, ja sam htio da umirimo hrvatsko- bošnjački sukob ili hrvatsko-bošnjački rat, ako hoćete, pošto je Hrvatska na određen način bila uključena u taj rat. Htio sam poručiti Hrvatima da se ne trebaju osjećati ugroženima i da nemaju razloga voditi rat u Bosni i Hercegovini, da smo mi spremni na konfederaciju, ali to nije bilo ništa više od pisma o namjerama i to je na tome i ostalo, dakle ostalo je mrtvo slovo na papiru. RFE - Predsjednik Tudjman je to odbio? IZETBEGOVIĆ - Nije odbio. On je to ustvari potpisao. Ali, nije radio na realizaciji, već je to potpisao i dalje radio na realizaciji velike Hrvatske, jer je to bila njegova kombinacija. Njegova iskrena kombinacija nije bila nekakva konfederacija, već uzeti jedan komad Bosne i Hercegovine. RFE - Je li točna teza da je gospodin Mitterrand dolaskom u Sarajevo stvarno spriječio vojnu intervenciju Zapada? IZETBEGOVIĆ - Ja nisam u to uvjeren. Mislim da do intervencije ne bi došlo ni u kom slučaju. U posljednjem razgovoru sa lordom Carringtonom, on mi je rekao: 'Nema vam drugog izlaza nego da pregovarate'. Ja sam mu rekao da druga strana nije spremna na nikakve druge pregovore osim o kapitulaciji. Onda me je on pitao: 'Pa, što ćete činiti?' Ja kažem: 'Borit ćemo se'. On kaže: 'Ne znate s kim imate posla'. Samo mi je tada rekao: 'Znajte, nitko neće intervenirati. Molim vas da u tom pogledu ne budete ni u kakvoj zabludi. Nikada nitko neće intervenirati u Bosni i Hercegovini'. RFE - A, jeste li ste znali s kim imate posla? IZETBEGOVIĆ - Jesam. RFE - Danas se spekulira svašta na temu zločina počinjenih u Srebrenici u ljeto 1995. Jedna od spekulacija je ta da je Srebrenica praktično namjerno predata. IZETBEGOVIĆ - To je glupost. Srebrenica je bila opkoljena dugo vremena. Mi ovdje opkoljeni, oni tamo opkoljeni. Koridor između Tuzle i Srebrenice brane srpske snage koje održavaju vezu sa zapadnim dijelovima Bosne, brane ga svim sredstvima kao što su branili i posavski koridor i mi nismo mogli pomoći Srebrenici. Održavali smo helikoptersku vezu pod krajnjim rizikom. Naoružali smo tamošnje jedinice sa strijelama F-4 ili tako nešto, protiv tenkova. U svibnju je poletio zadnji helikopter prema Srebrenici i bio je oboren nad Srebrenicom, u njemu su bila četiri ljekara i sva četvorica su poginula, kao i zamjenik zapovjednika Bećirović. Pa, ne šalju se ljekari u grad koji mislite napustiti. I ne naoružava se neko sofisticiranim oružjem, ako se namjerava grad napustiti. Naravno da će politički protivnici uvijek iznositi stvari kojima žele na neki način diskreditirati vlast, da je mogla učiniti, a nije učinila i tako dalje, ali mi ništa više nismo mogli učiniti. S druge strane, Srebrenica je bila zaštićena zona i mi smo vjerovali da svijet neće dozvoliti da zaštićena zona, za čiju zaštitu se po odredbi člana sedam Povelje UN-a treba upotrijebiti sila ukoliko bude napadnuta, na takav način pregažena. Pouzdavali smo se u to da će svijet onemogućiti invaziju na Srebrenicu, to se međutim nije dogodilo. Svijet je izdao Srebrenicu. Tu je francuski general Janvier odigrao jednu dvoličnu ulogu. Baze su dobile nalog da avioni bombardiraju srpske položaje oko Srebrenice, poletjeli su i vraćeni su za pola puta, jer su se Akashi i Janvier složili da to ne treba učiniti i Srebrenica je na taj način bila žrtvovana. RFE- Smatrate li svojim neuspjehom činjenicu da je Armija Bosne i Hercegovine u svom sastavu na početku rata imala gotovo 20 posto nebošnjačkih boraca, a završila je sa puno manje, možda sa svega nekoliko posto. IZETBEGOVIĆ - Ne znam kako brojke točno izgledaju, ali u svakom slučaju tendencija opadanja nebošnjačkog elementa u Armiji je postojala. Međutim, ona je bila rezultat jedne privlačne moći dva centra: Zagreba i Beograda. Srbi i Hrvati su upadali u to gravitacijsko polje Zagreba i Beograda i odlazili iz Armije. Treba znati da je postojao strašan propagandni pritisak Pala na Srbe u Armiji, da su izdajice i tako dalje. Onda, naravno, priče o muslimanskoj državi ? živjet ćete u muslimanskoj državi, morat ćete primiti šerijat i slične gluposti. Srbi su bili izloženi toj propagandi i onda se stvaralo nepovjerenje među vojnicima. RFE - Da li je tu bilo i domaćih negativnih elemenata unutar Armije Bosne i Hercegovine? IZETBEGOVIĆ - Kao što možete vidjeti iz raznih dokumenata, govora i mojih i zapovjednika, mi smo uvijek govorili o multietničkoj državi, o multietničkoj armiji. Ja sam na Žuči nakon rata odao priznanje i zatražio minutu šutnje za Srbe koji su pali u odbrani Sarajeva. Na Žuči je bila poznata bitka za obranu grada. Dakle, ne mislim da smo mi gurali Srbe i Hrvate van Armije Bosne i Hercegovine. RFE - S tim u vezi bih vam postavio još jedno pitanje. Da li vi smatrate svojim osobnim neuspjehom što ste, ipak, izrasli ili ostali, kako hoćete, prije svega lider Bošnjaka, a najvećim dijelom niste postali lider bosanskih Hrvata i bosanskih Srba? Da li vas to pogađa? Smatrate li to točnim? IZETBEGOVIĆ - Da, smatram to jednim hendikepom, smatram to osobnim neuspjehom. Koliko sam ja odgovoran za to što su se stvari tako razvijale, to je drugo pitanje. Za takav razvoj stvari se ne smatram odgovornim, ali nisam sretan što su se događaji tako razvijali, ali se oni jesu tako razvijali. Srbi i Hrvati, barem ogromna većina njih, mene ne smatra svojim predsjednikom i to smatram osobnim neuspjehom, a isto tako je to loša stvar za Bosnu i Hercegovinu. Ali, u situaciji kakva je bila, mislim da bi se stvari jednako događale bez obzira da li je na čelu bio Alija Izetbegović ili Zlatko Lagumdžija, ista stvar bi se dogodila. RFE - Da li su sile koje razvlače, dijele Bosnu i Hercegovinu danas jače nego nekada, nego prije rata? Neki kažu da jesu. IZETBEGOVIĆ - Moglo bi se reći da su jače nego prije rata, naravno, ali i da su slabije nego što su bile u ratu. Mislim da danas postoji tendencija slabljena tih sila, ne jačanja. Bez obzira što su bile vrlo glasne u Trebinju, Banjoj Luci, Mostaru i tako dalje. Mislim da je to nekakav labuđi pjev tih ekstremnih snaga koje nemaju budućnost. Dakle, usprkos prividnom razvoju događaja, znači onom što se može vidjeti na površini, uvjeren sam da Bosna i Hercegovina, korak po korak, ide naprijed prema svojoj integraciji. Međunarodna zajednica tu ne igra baš naročito principijelnu igru, pomalo popušta. Dakle, mi, ipak, držimo da će doći do promjena koje će biti korak prema integraciji Bosne i Hercegovine, koje će slabiti entitete, a jačati državu. Drugi faktor je, naravno, kretanje Bosne i Hercegovine prema Europi, koje je neminovno, koje može ići dosta sporo, ali koje ide u tom pravcu i, naravno, obeshrabruje ekstremne elemente, a ohrabruje integracioniste, promjene u okruženju, bez obzira koliko nismo njima zadovoljni, naročito na istočnoj strani gdje je nacionalizam još uvijek vrlo jak, ali u diktaturi je svaka promjena pozitivna, pa i takva. Mislim da je to bila samo jedna faza i da će to ići dalje u pravcu demokratizacije. I taj treći faktor u okruženju djeluje u pravcu stabilizacije stanja u Bosni i Hercegovini. Dakle, sve u svemu, usprkos svim teškoćama, ja nisam pesimista kad je riječ o Bosni i Hercegovini. RFE - Htio bih vam postaviti pitanje koje vam vjerojatno ne bih postavio da sam po nacionalnosti Bošnjak. A, pitanje glasi, gdje vi vidite uzroke u činjenici da su se Bošnjaci odnosno bosanski Muslimani na prostoru bivše Jugoslavije pokazali superiorno najtolerantnijom nacijom. Nad vama, nad tom nacijom je izvršen genocid, najviše zločina, sve je protiv nje činjeno, vi niste vraćali istom mjerom. Kad usporedite broj uništenih džamija u odnosu na broj crkava, pravoslavnih ili katoličkih, sasvim svejedno, te brojke nisu usporedive. Gdje je uzrok toj toleranciji? Gdje je uzrok da tog radikalizma na bošnjačkoj strani ni iz daleka nije bilo toliko koliko ga je bilo na srpskoj i hrvatskoj? IZETBEGOVIĆ - Ja vam prije svega moram zahvaliti na ovom pitanju. To je jedno dobronamjerno pitanje i hvala vam što ste ga postavili. Ali je isto tako složeno za odgovoriti. Ako čovjek razmišlja o tom fenomenu velikog stupnja tolerancije koji je postojao i postoji u bošnjačkom narodu, onda se može naći više objašnjenja. Jedno objašnjenje može biti manje uzvišeno, to je ono ? manji narod, manja snaga, manja sila je uvijek za toleranciju, za suživot, a oni jaki su za dominaciju. To je neka narodna filozofija. Ali ja ne mislim da je ona bila odlučujući uzrok bošnjačke tolerancije i odlučujuće objašnjenje. Postoji jedna bogumilska nota o bošnjačkom mentalitetu, ona dobrih Bošnjana, ta nota se sačuvala negdje u genima. Drugo objašnjenje može biti to da islam priznaje Isusa i Mojsija kao božije poslanike, a kršćanstvo ne priznaje Muhameda. To je bitna razlika. I u Kur?anu postoji izričita odredba da se crkve odnosno bogomolje ne smiju rušiti: 'Tamo gdje se spominje božje ime, to se ne smije rušiti'. Zahvaljujući tome su se crkve održale ne samo u Bosni i Hercegovini nego i manastiri u Srbiji tijekom 400 godina turske vladavine, preživjeli su Studenica, Hilandar, Sopoćani, Dečani. Dečane je čuvala muslimanska familija čitavo vrijeme. Mislim da je i danas to slučaj tamo. Za tih 400 godina je prošlo i pametnih i manje pametnih sultana, i dobrih i loših i onih ljutih, ali nisu mogli baš protiv izričite odredbe. Ja mislim da je ta izričita odredba postala neki naš stav da mi ne smijemo dirati u crkvu. To je možda drugi razlog bošnjačke tolerantnosti. Treći razlog je djelovanje moje stranke, to mogu slobodno reći. Pročitajte programsku deklaraciju SDA iz 1990. godine i vidjet ćete da je jedan od principa stranke tolerancija, suživot, zajedništvo i tako dalje. Onda, u onim prilikama zalaganje za opstanak demokratske Jugoslavije u kojoj bi svi narodi bili ravnopravni i tako dalje. Mi smo održali tisuće predizbornih skupova tijekom devedesetih godina i nikada se na tim skupovima nije čula niti jedna šovinistička izjava. Ja sam rekao jednom čovjeku da sam spreman na okladu sa svakim da neće naći nijednu šovinističku izjavu bilo kog govornika SDA u to vrijeme, unatoč svemu onome što se događalo". * * * NAPOMENA: Integralni interview sa g. Izetbegovićem bit će objavljen u sklopu publikacije, koja je u pripremi, u kojoj izravni sudionici ključnih zbivanja u prethodnih desetak godina svjedoče o raspadu bivše Jugoslavije. (RFE)