NJ 21.VI.-DIE WELT-HOMBACH-NA BALKANU NITKO VIŠE NE VJERUJE U POLITIKU

NJEMAČKA DIE WELT 21. VI. 2001. 'Tu nitko više ne vjeruje u politiku' List objavljuje interview Katje Ridderbusch s Bodom Hombachom, koordinatorom EU-a za Balkan. - Poslije dugog oklijevanja, NATO će sada poslati vojnike u Makedoniju kako bi nadzirali razoružavanje pobunjenika. Je li međunarodna zajednica nešto naučila iz prethodnih balkanskih kriza? = Međunarodna je zajednica pod Javierom Solanom u Makedoniji već spriječila gore. Sadašnja nas kriza poučava da između silovite vojne intervencije kakva je bila nužna na Kosovu da bi se odbacilo Miloševića i preventivnog diplomatskog instrumentarija kojega sada koristimo, mora postojati nešto što će vjerodostojno i brzo povući crvenu crtu na pijesku, nešto s jačim potencijalom zastrašivanja, a time i s funkcijom smirivanja. To je manje od vojne intervencije ali više od dopremanja diplomata. Poslije malo oklijevanja, NATO sada ide tim putom. Pojačano zatvaranje granice od strane KFOR-a bilo je prvi korak. Izričito pozdravljam NATO-ovu odluku da pod određenim uvjetima nadzire razoružavanje pobunjenika u Makedoniji. To je odgovorna sigurnosna politika. - Postoji li - unatoč svim mirovnim planovima - još uvijek opasnost od vrućega rata u Makedoniji ili čak velikog požara? = Na rizik velikoga požara koji bi prešao granice Makedonije, ne želim ni pomišljati. Opasnost da susjedi u Makedoniji krenu jedni protiv drugih ipak još postoji. U svakom slučaju, ma kako bilo strašno stanje u Makedoniji, ma koliko postojala opasnost da eskalira, toliko se u pozitivnom smislu razlikuje od mnogih prethodnih sukoba na Balkanu. Sve granične države nastoje ograničiti štetu. Nitko ne igra igru koja širi nasilje, više nitko nije spreman otvoreno se solidarizirati s pobunjenicima. - U kojoj je mjeri sukob u Makedoniji uvežen s Kosova, u kojoj je mjeri to dugogodišnji problem domaće proizvodnje vlade u Skopju? = Problem je dakako i domaće proizvodnje. No utjecaj onih koji su došli preko brda s Kosova, ne smije se podcijeniti. Ono što je došlo s Kosova, bilo je početak, bili su to komandosi, huškači, oružje, kvasac u raspršenom tijestu nasilja. U Makedoniji je nedvojbeno postojao potencijal nemira, nezadovoljstvo, albanska sela s 40 posto nezaposlenosti među mladim ljudima. No tek kad se sastavilo jedno i drugo, nezadovoljstvo među makedonskim Albancima i ciljana provokacija boraca s Kosova, stanje je eksplodiralo. - Kako se Europska unija može postaviti u takvom stanju? = EU je za sve države jugoistočne Europe nada. Ona daje smjer, disciplinira, ona je označeni cilj i prisiljava na strpljenje. Svaka od tih država zna da se, ako želi biti dio zajednice vrijednosti Europe, mora orijentirati i na njezine vrijednosti. Iza toga su čvrsti interesi, gospodarski i politički. - Kakvu ulogu može odigrati Stabilizacijski sporazum da bi se smirilo stanje u Makedoniji? = Igrali smo katalitičku ulogu kako bismo pokrenuli svestranački dijalog. Za vrući sukob možemo malo ponuditi, ali možemo za doba poslije njega. Stabilizacijski sporazum može zaposliti aktere tako da ih zaduži za konstruktivne stvari, da ih poveže u izgradnju društva. Sada ćemo forsirati projekte iz prvoga vala Stabilizacijskoga sporazuma, cestu od Skopja do Atene, sanaciju vodoopskrbe u gradovima. Nadalje, slično kao europske regije, u graničnim regijama između više država možemo organizirati prekograničnu suradnju. - Snosi li Zapad sukrivnju za makedonsku nevolju? = Ne uzročno. No ipak se moramo zapitati jesmo li bili dovoljno brzi s našom izgradnjom. Brzina na Balkanu nije samo tehničko pitanje. Nitko u toj regiji više ne vjeruje u politiku. Deklaracije, izjave - papir na Balkanu ništa ne vrijedi, samo su gradilišta dokazi. A u Makedoniji je bilo i premalo gradilišta. - Nije li bit zla krize u tomu što je Zapad propustio pronaći konačno rješenje za Kosovo? = Još je rano za odgovor na pitanje o statusu a ako se nametne, mogao bi iznova zapaliti bačvu baruta. To ne znači da plediram za odgađanje. Više sam za procesno rješenje kakvo su poslije Drugog svjetskog rata prakticirale Njemačka i Francuska. Da smo 1945. s Francuskom razgovarali o političkim pitanjima 2000. godine, to bi bilo nemoguće. Nego smo oprezno primicali gospodarsku suradnju na području ugljena i čelika političkoj suradnji. Nešto slično zamišljam za Kosovo, da granične zemlje razgovaraju o pitanju kako bi ponovno smišljeno uspostavile stare gospodarske veze, primjerice u pitanjima trgovine, energije i vode. Treba početi na niskom pragu a tu je Stabilizacijski sporazum idealan okvir i instrumentarij. Treba početi s time da jedni drugima budu korisni. Voljeti se mogu i kasnije.