RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 30.5.01.O EURU U RUSIJI

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 30. V. 2001. Vrijeme je da se navikavamo na euro "Sedmi summit Rusija-Europska unija koji se nedavno završio u Moskvi, prošao je bez senzacija i velikog uspjeha, ali ne možemo reći da je bio običan. Ruski predsjednik Vladimir Putin, premijer Švedske Goeran Persson, koja trenutno predsjeda EU-om, predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi i visoki predstavnik EU-a za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana, bili su zadovoljni obavljenim razgovorima, što se vidjelo i po završnom priopćenju. No u tom su dokumentu istaknuti i zamršeni problemi čije će rješavanje biti iznimno teško. Primjerice, zamisao o osnutku jedinstvenog europskog gospodarskog prostora uz sudjelovanje Rusije svakako je dobra. No što reći na poziv čelništva EU-a Rusiji da uvede novu valutu, obračunski euro i da njime popuni devizne zalihe? Od 1. I. 2002. svih petnaest članica EU-a uvest će euro kao sredstvo plaćanja. Dakako, želi li Rusija i dalje održavati trgovinsku suradnju s EU-om, neće moći bez eura. Napose ako imamo na umu da nakon proširenja EU-a vanjskotrgovinski promet između Rusije i tog područja više neće iznositi četrdeset posto, već će premašiti pedeset posto. No još treba vidjeti kako će se euro uklopiti u ruski gospodarski prostor. Nije slučajno što je Vladimir Putin radije prešutio to pitanje na završnoj konferenciji za tisak svih sudionika summita, premda je Romano Prodi vrlo uporno predložio Rusiji da znatno poveća udio eura u zlatno-deviznim državnim zalihama koje iznose 32,5 milijarda dolara, koristeći te iste dolare, da trgovinsko- gospodarski obračun obavlja u eurima i da sve ruske dugove prema zemljama EU-a preračuna na tu valutu. No moramo znati da je euro dijete rođeno na umjetan način i da je od samog početka bilo slabo, sklono svakojakim gospodarskim bolestima. Da nije brige Europske središnje banke, ne znamo što bi s njime bilo. Izvan područja eura, na svjetskom tržištu, euro je odmah dospio u teške prilike i počeo je pomalo propadati. (...) Istina, u zadnje vrijeme euro se stabilizirao i postupno je počeo rasti. No još je daleko do snažnog djeteta-dolara. Stvar je u tomu što je SAD u zadnjih dvadeset godina imao jako dobru gospodarsku i društvenu konjunkturu koja uz to ima dugoročna obilježja. U većini zemalja na području eura gospodarska je konjunktura prilično zaostajala za američkom, i tek je nedavno počeo njezin stanoviti oporavak s izgledima za stabilan gospodarski rast. (...) U većini zemalja na području eura još uvijek se provodi konzervativna politika moderniziranog 'socijalnog tržištnog gospodarstva' čiji su temelji udareni u Njemačkoj još pedesetih godina, u doba 'njemačkog čuda'. No danas je već zastarjela. Bez korjenitih strukturnih, društvenih i financijskih reforma nećemo moći proći. U zadnje vrijeme čelnici Eurolanda puno rade na tomu da u svoje zemlje uvedu elemente američkog 'novog gospodarstva', vodeći računa o posebnostima svojih zemalja. Nikakvim drugim mjerama, pa bile to i uspješne mjere za kratkoročan gospodarski rast u zemljama eura, nije moguće zadobiti povjerenje u euro. (...) K tome, na zemlje eura pogubno se odrazila kriza iz 1998. u jugoistočnoj Aziji, Rusiji i u Brazilu. Osim toga, Vijeće EU-a nije povelo računa o slaboj konjunkturi u Eurolandu i utvrdilo je nerealno visok tečaj eura. Zato devizno tržište nije propustilo prigodu da ispravi pogrješku i počelo je smanjivati tečaj eura. No čak i ako zemlje eura uspješno uvedu vlastiti sustav 'novog gospodarstva', proći će, kao što pokazuje američko iskustvo, dosta godina prije nego se pojave opipljivi rezultati u obliku dugoročnog ubrzanja gospodarskog rasta i rješavanja socijalnih problema. Zato će SAD i dalje zadržati prednost, a dolar će biti jači od eura. Premda stručnjaci MMF-a misle da će se zemlje na području eura vrlo brzo početi razvijati ubrzanim stabilnim tempom, pa i da će donekle prestići SAD. Zabrinuti zbog stalnog pada tečaja eura naspram dolara u svibnju prošle godine, čelnici zemalja na području eura htjeli su čak provesti deviznu intervenciju kako bi masovnom kupnjom eura na svjetskom tržištu povećali njegov devizni tečaj. Ipak, za to je potrebno usklađeno djelovanje ESB-a, američke Federalne rezerve i japanske središnje banke kojima takve operacije uopće ne trebaju. Povrh toga, i u samom ESB-u nema dosta deviza za intervencije većih razmjera. No kako god bilo, euro ima izglede za rast, i rusko gospodarstvo može mu vjerovati. K tome, Rusija i zemlje eura jednostavno su osuđene na tijesnu suradnju zbog gospodarskih i geopolitičkih interesa. No javljaju se zanimljiva pitanja. Treba li dolarske dugove preračunavati u euro bude li njegova vrijednost rasla? I još. Kao što je listu 'NG' skrenuo pažnju zamjenik ministra vanjskih poslova Igor Ivanov, ruski bankarski krugovi mogu postaviti građane pred osobit problem. Oni iz nepoznata razloga ne žure da u Europi naruče eure u gotovu novcu i možda to neće završiti do siječnja 2002. Tada će započeti omiljene igre s naplatom provizije za mijenjanje rijetke valute, neprihvaćanje maraka i drugo. No to već nije viša politika, već nešto drugo", piše Aleksandr Volkov.