FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

U POSJETU AMERIČKOM SREDIŠTU ZA OBUKU PJEŠAŠTVA (3) KOVNICA AMERIČKIH MIROVNJAKA

US-SAD-BIH-JRTC-Obrana U POSJETU AMERIČKOM SREDIŠTU ZA OBUKU PJEŠAŠTVA (3) KOVNICA AMERIČKIH MIROVNJAKA Piše: Fjodor PolojacFORT POLK, LOUISIANA, 20. lipnja (Hina - nastavak)STVARNI SVIJETZbunjuje prividna stvarnost u kutiji. U mnogočemu je i previše nalik zbilji. Koliko je psovka žene u Srebrenici, one koja se vraćala svojoj kući i u njoj zatekla srpsku obitelj, dio njezine uloge? Oni koji nisu sudionici vježbe u Fort Polku se nazivaju "stvarnim svijetom". No jesmo li mi, puki promatrači, stvarni svijet ili je to onih više od 250 muškaraca i žena koji "glume" lokalno stanovništvo za potrebe obuke američkih pripadnika SFOR-a. Neki su u SAD već desetak godina a drugi su došli nedavno. Sada žive u okolici Houstona, Saint Louisa, Chicaga, New Yorka i New Jerseya. Jedan i u Washingtonu. A došli su iz Vareša, Bosanskog Novog, Brčkog, Zemuna, Knina, Drvara, Viteza ... Iz sela kojih nema na automobilskim i sličnim kartama. Kao ni Fort Polka i njegove Pete ulice i Avenije F. Ima ih starijih. Ili samo tako izgledaju. I mladih. Ili se samo takvima prave. Na bosanskim vježbama uglavnom nema problema, napominju, ali kad u kutiju dođu američke postrojbe kojima je odredište Kosovo, među
Piše: Fjodor Polojac FORT POLK, LOUISIANA, 20. lipnja (Hina - nastavak) STVARNI SVIJET Zbunjuje prividna stvarnost u kutiji. U mnogočemu je i previše nalik zbilji. Koliko je psovka žene u Srebrenici, one koja se vraćala svojoj kući i u njoj zatekla srpsku obitelj, dio njezine uloge? Oni koji nisu sudionici vježbe u Fort Polku se nazivaju "stvarnim svijetom". No jesmo li mi, puki promatrači, stvarni svijet ili je to onih više od 250 muškaraca i žena koji "glume" lokalno stanovništvo za potrebe obuke američkih pripadnika SFOR- a. Neki su u SAD već desetak godina a drugi su došli nedavno. Sada žive u okolici Houstona, Saint Louisa, Chicaga, New Yorka i New Jerseya. Jedan i u Washingtonu. A došli su iz Vareša, Bosanskog Novog, Brčkog, Zemuna, Knina, Drvara, Viteza ... Iz sela kojih nema na automobilskim i sličnim kartama. Kao ni Fort Polka i njegove Pete ulice i Avenije F. Ima ih starijih. Ili samo tako izgledaju. I mladih. Ili se samo takvima prave. Na bosanskim vježbama uglavnom nema problema, napominju, ali kad u kutiju dođu američke postrojbe kojima je odredište Kosovo, među "glumcima" Srbima i Albancima bude i dodatnog uživljavanja u uloge. Zapovjednik Fort Polka, general Charles Swannack tvrdi da nije bilo incidenata niti je u ovim vježbama bilo stvarno povrijeđenih. Tek ponekad vojnik ili "igrač uloge" zaluta u gustim, šikarjem prepletenim šumama. TRW U SAD gotovo da nema događaja, institucije, pa i pojedinca bez pokrovitelja. Olimpijadu u Atlanti omogućila je Coca Cola, Metropolitan operu u New Yorku uzdržava jedno osiguravajuće društvo. Uskoro će možda i predsjednik SAD javno oglašavati svoje sponzore. A JRTC za sponzora ima TRW. U prospektu ove tvrtke piše da pomažu oko 80 posto svih vježbi američke kopnene vojske i da su "ponosni ekskluzivni pokrovitelj i ugovaratelj JRTC-a, armijskog središta za vrhunsku obuku borbenih postrojbi". TRW je uz Lockheed Martin, Boeing i Rayethon jedan od stupova američke vojne industrije. Sjedište ima u Clevelandu u Ohiou, a važna im je ispostava u jednom washingtonskom predgrađu. Niti pola sata od Pentagona. Lanjski profit - veći od 17 milijardi dolara. Za vojne namjene osobito je važna njihova tehnologija prikupljanja podataka, izviđanje i nadzor sustavima u zraku i na zemlji. JRTC je opremljen njihovim uređajima za komuniciranje i integriranim računalnim sustavima. Uz to za potrebe Fort Polka u TRW-u pišu scenarije obuke mirovnih snaga i pribavljaju potrebne "glumce". BEZIMENI Od početka lipnja u prostoru vježbe zvanom kutija ima ih više od 250 s područja bivše Jugoslavije. Prvih su dana pojedinačno i u skupinama doznavali koja im je uloga, što trebaju činiti a što ne smiju. Većini ovo nije prvi put i nije im trebalo puno objašnjavati. O sebi nerado govore i nepovjerljivi su. Dijelom i zato što nikad nisu posve sigurni je li nešto zbilja ili tek dio scenarija za osposobljavanje američkih mirovnjaka. Stariji, neobrijani muškarac u "Srebrenici" jedino je želio reći da je Srbin i svinjar. Uz sva nastojanja nisam doznao je li to doista ili tek u igrokazu u kojem sudjeluje. Nedžad je u Fort Polku gradonačelnik "Srebrenice". Siguran je da sudjelovanjem u ovim vježbama pomaže svojoj domovini da što prije stane na svoje noge. Uvjerava me da događaji u scenariju ne pobuđuju u njemu teška sjećanja. Možda i stoga što ih ne treba posebno pobuđivati. Žena koja se nije htjela predstaviti i njezin muž radili su kao čistači u jednoj bolnici. Ostala je bez posla i prihvatila doći u Louisianu i provesti mjesec dana u kutiji. Kao ni ostali ne želi reći koliko je plaćaju. "Ovo je Amerika, ovdje se to ne pita ni ne kazuje", dobacuje djevojka u uniformi lokalne policije. Navodno se "statiranje" plaća do 150 dolara dnevno. Uz to je besplatna hrana i smještaj, a plaćen im je i put. Na Tržnici Arizona je tamnoputi, okretni četrdesetogodišnjak Ismet. Albanac iz Ferizaja. Diplomirao je, kaže, općenarodnu obranu u Beogradu. I bio jedan od zapovjednika OVK, priznaje u pola glasa. Došao je u New York potkraj 1999. godine. Na pitanje što radi, nasmije se i kaže: "Evo ovdje imam prodavaonicu", pokazuje palcem na "trgovinu radio-prijemnicima" na Tržnici Arizona. OSTOJA DRAGUTINOVIĆ Za potrebe JRTC-a tako se zove čovjek koji je dobio ulogu gradonačelnika "Vlasenice". Najprije odbija svaki razgovor. Misli da sam provokator i dio scenarija. Posebno ne želi razgovarati pred "svojim" šefom policije. Vjerojatnim krivcem za nerede u gradu i ubojstvo jednog Bošnjaka, kao i teške povrede drugog Bošnjaka i jednog američkog vojnika. Zbog čega je Ostoji Dragutinoviću za vratom zapovjednik tamošnje američke vojne postrojbe. Hodamo preko razmočene livade i u nekom trenutku slučajno spominjemo zajedničke znance. Njegove kolege sa studija ekonomije u Zagrebu. Ubrzo se u toj kaljuži Louisiane otplela priča 51- godišnjaka iz Knina. Tamo mu još živi majka, a i kuća mu je ostala neoštećena ali ne može u nju dok se svome domu ne vrati obitelj Hrvata iz Vareša. Njega je, priča, proteklih deset godina sudbina nosila Ukrajinom, srednjom Azijom i na kraju preko Temišvara, u veljači prošle godine s američkim papirima dovela u Houston. U Fort Polku je treći put. Pogodan je jer ne zna gotovo ni riječi engleskog. Kad je u Houstonu, navečer ide na tečaj jezika pa će uskoro izgubiti svoju komparativnu prednost. Nakon prvog tjedna u kutiji izgubio je posao. "Gazda je najprije pristao da odem na neplaćeni a onda mi je poslije sedam dana poslao otkaz", kaže. Prije odlaska povjerava mi svoje pravo ime. ODLAZAK Mali dvomotorac s aerodroma u Alexandriji kasni nekoliko sati. Postaje jasno što se s tom zračnom lukom događalo nakon 1997. godine kad je bila najbolja u Louisiani. Deseti kontingent američkih vojnika za BiH, njih 3.250, uskoro će svojim kućama pa onda na put preko oceana. Prošli su obuku koja ih priprema za gotovo sve što ih može zadesiti u pola godine misije SFOR-a. Uložen je nevjerojatan trud i upornost da im se u kutiji osigura replika BiH. U tome je postignut potpun uspjeh. Jedino što nitko od njih neće znati kako se doista zove "gradonačelnik" Vlasenice. Niti ih to zanima. (Hina) fp sb

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙