U POSJETU AMERIČKOM SREDIŠTU ZA OBUKU PJEŠAŠTVA (1) KOVNICA AMERIČKIH MIROVNJAKA

Piše: Fjodor Polojac FORT POLK, LOUISIANA, 20. lipnja (Hina) LEESVILLE - GRAD KOJEG NEMA Ako želite doći do Leesvillea u Louisiani dovoljno je malo odvažnosti da se u Memphisu (Tennesssee) ili Houstonu (Teksas) sjedne u dvomotorni zrakoplov čija bi prodaja Iraku bila zabranjena rezolucijama UN-a zbog dvojne namjene. Nakon manje od dva sata leta stiže se u Alexandriju, grad u zemljopisnom središtu Louisiane. Burnu vojnu prošlost, dvojbenu sadašnjost i upitnu budućnost tamošnje zračne luke ne uspjeva prikriti ni natpis "Međunarodni aerodrom", a još manje isticanje činjenice da je u "državi pelikana" to bila najbolja zračna luka 1997. godine. Nakon toga čeka vas sat vožnje cestom koja odgovara istom stilskom razdoblju kao i zračna luka. Major Guy Rudisill, časnik za odnose s javnošću, žvakao je crno- zelene kuglice duhana. Kad bi se čeljust prestala ritmički gibati izgledalo je da mu hitno treba zubar. Otegnutim južnjačkim unjkanjem objasnio je da njegovo ime valja izgovarati "Gaj" a nipošto "Gi", mada zasluge za ovu drugu mogućnost duguje majci - Francuskinji. Iako je prije dvjestotinjak godina ovdje prestala vioriti trobojnica, približno svaki drugi stanovnik američke države Louisiane govori francuski. Majora i trojicu njemu podređenih dočasnika sreo sam sparnog popodneva u Klubu ratnika. Velikoj, zeleno obojanoj prizemnici na nepostojećoj adresi u gradu kojeg nema. Ono što se zove Leesville (Louisiana) i što je ucrtano na automobilističkim i sličnim kartama tek je nekoliko nakrivljenih kuća, dvije-tri benzinske crpke, prodavaonica rabljenih automobila, zalagaonice i dva hotela s po dvadesetak soba i isto toliko slojeva zidnih tapeta. Sve to protegnuto uz rub mrgodne poplavljene šume preplavljene zmijama, kukcima i aligatorima. Klub ratnika, "Mane Attraction" i još "samo" oko 800 četvornih kilometara zgrada, prometnica, aerodroma, radio-stanica i tko zna čega sve ne, ne postoji na kartama. A zove se Fort Polk. DOBRODOŠLI U FORT POLK Ovaj ponos američke kopnene vojske ime duguje velečasnom Leonidasu Polku, prvom biskupu Louisiane i u slobodno vrijeme generalu vojske Konfederacije (1861.- 65.). Utvrda Polk je otvorena 1941. godine kad su se Amerikanci užurbano spremali ratovati u Europi i na Pacifiku. Sadašnji zapovjednik, brigadni general Charles Swannack odgrmio je sa svoja dva metra visine da su njegovi prethodnici bili George Patton, Omar Bradley i još poneki čija imena danas nose tenkovi i topovi američke vojske. U ratno su vrijeme, zbog štednje, kolima s volovskom zapregom ovuda uvježbavali "tenkovske" bitke. I pucali izvikujući "Bum"! Ne sumnjam da će u budućnosti superpuška američkih vojnika biti nazvana Chuk Swannack. Jer dotični već ima pet redova odličja i značke specijalnih postrojbi i padobranaca. 53-godišnji general vojnu je karijeru počeo kao vodnik u prezidanom Berlinu. Danas, kaže, sve je drugačije. I upravlja najboljim središtem za pješačku obuku u svijetu. Utvrdom sa 8.645 vojnika i časnika, te "gradom" u kojem trenutno živi 96.689 stanovnika. Fort Polk je, naime, dom za više od 13 tisuća članova vojničkih i časničkih obitelji, skoro 40 tisuća vojnih umirovljenika, oko 30 tisuća pripadnika pričuvnog sastava i između 3 i 6 tisuća vojnika koji deset mjeseci u godini ovamo dolaze na obuku. Srce Fort Polka je Zajedničko središte za obuku (JRTC). Njegovi pripadnici u znaku na ramenu nose mač i padobran, što svakome daje znati da oni nisu neki knjiški moljci nego zapravo 12 postrojbi točno po mjeri nove američke vojne doktrine u nastajanju - brzih, vrhunski opremljenih i osposobljenih, spremnih u svakom trenutku krenuti u ma koji dio svijeta. JRTC je čedo američkog neuspjeha u Somaliji. Pokazatelj da se u ovoj zemlji škola ponekad skupo plaća ali i da se brzo uči. Zatim je tu 1. bataljun 509. pješačke pukovnije. Padobranci koji na najsvjetlijoj stranici svoje povijesti bilježe da su njihovi prethodnici iskakivali iza njemačkih tenkova na Ardenima. Danas su postrojba posebne namjene koja u vježbama u Fort Polku uvijek ima nezahvalnu ulogu "neprijatelja". Njih preko 400 vrhunski su stručnjaci za gerilsko ratovanje, diverzanti, po potrebi i teroristi. Uz bok su im draguni, pripadnici 2. konjičke oklopne pukovnije. Radi jezične ravnopravnosti resi ih krilatica na francuskom "Toujours Pret" (Uvijek spremni). Od 1836. godine kad su prvi put na konjima jurišali u bitku sa Seminole indijancima do danas promijenilo se dosta toga. Konje su zamjenila laka oklopna vozila i helikopteri. Ovi potonji smješteni na jednom od četiri aerodroma unutar utvrde. U Fort Polku su i pripadnici 519. bataljuna vojne policije i "Ratničke brigade" - postrojbe "za potporu JRTC-u", kako piše u priručniku baze. Još piše da su "Čuvari slobode" i da su povremeno boravili u jugoistočnoj Aziji, Hondurasu, Kubi, Somaliji, Surinamu, Haitiju i BiH. Naravno, sudjelovali su i u Pustinjskoj oluji. KUTIJA Cijeli ovaj golemi pogon koji je, po riječima generala Swannacka, nakon šumarstva najvažnija industrija u Louisiani - s godišnjim proračunom od 827 milijuna dolara, postoji samo zbog jedne stvari - kutije. "The Box" je prostor veličine oko 400 četvornih kilometara pretvoren u najveću igraonicu ratnika na svijetu. Deset puta godišnje po mjesec dana ovdje se održavaju vježbe različitih američkih pješačkih postrojbi, a ovog mjeseca na redu je obuka 3.250 vojnika koji će potkraj listopada u BiH. Za to se u "kutiji" pripremaju i gostioničar iz Mississippija, medicinski tehničar iz Springfielda, poslovni čovjek iz Bostona, pomoćni računovođa iz Virginije. Svi oni kao dragovoljci iz Nacionalne garde, a okosnicu im čini 29. pješačka divizija. Iz djelatnog vojnog sastava tu su dijelovi 22. pješačke pukovnije iz Fort Druma u državi New York. Oni će u sastavu SFOR-a zamjeniti sadašnje svoje sunarodnjake iz Nacionalne garde Georgije i dijelove 3. pješačke divizije. (Hina - nastavlja se) fp sb