IT-9.VI.AVVENIRE-KOMENTAR IRSKOG GLASOVANJA

ITALIJA AVVENIRE 9. VI. 2001. Šale naroda koji želi biti protagonist "Nije bio dobar sporazum onaj kojega su Petnaestorica prihvatila u Nici tijekom sastanka europskog vijeća prošloga prosinca: nije bio potpun, bio je ambivalentan, mnogo ispod ambicija Chiraca i Romana Prodija, toliko da su čelnici država i vlade Europske unije, kako bi postigli dogovor, morali raspravu produljiti na četiri dana, radeći i noću, a gotovo je došlo i do poljoprivrednog maratona. Jučer je došla vijest da je referendum u Irskoj odbacio njegovu ratifikaciju (između ostaloga, s izrazito niskom kvotom izlaska na birališta), otvarajući tako put mnogim teškoćama glede određivanja rokova i načina širenja, kao i glede toga kako će, i kada, uistinu početi funkcionirati Europa koja se priprema primiti u skoroj budućnosti još 12 država. I koliko god europski povjerenik za širenje Guenter Verheugen (a s njime i Prodi i Persson) žuri ustvrditi kako 'jedan referendum u samo jednoj zemlji ne može blokirati najveći projekt političke i gospodarske budućnosti ujedinjene Europe', ovaj irski u potpunosti ima okus zaustavljanja Europske unije, jer sporazum iz Nice ne može postati operativan ako ga neka zemlja koja ga stavlja na referendum ne ratificira, kao u ovom slučaju Irska. Irski euroudarac podupire neka temeljna promišljanja. 1) Još jednom golema postaje sumnja, već to svjesno možemo kazati, da se Europska unija ne može graditi samo s vrha, jer dovoljno je jedno glasovanje odozdo, poput ovog irskog, za miniranje temelja cijele zgrade. 2) Ako se neko nacionalno javno mišljenje tako jasno suprotstavi volji onoga tko njime vlada, nešto očito ne funkcionira između građana i onih koji ih predstavljaju. To je u najmanju ruku neugodni 'misunderstanding', ali vjerojatnije upućuje na potrebu potpunog preispitivanja odnosa između biračkog tijela i vlada koje u ime tog biračkog tijela odlučuju u europskom sjedištu. 3) Više se puta kazalo, ne samo mi, nego i desetci, stotine, tisuće osoba koje su u raznim sjedištima na potpuno civiliziran način osporile europske vrhove vlasti, da EU pati od manjka demokracije. Nije slučajno što se ustrajava na zajedničkoj ustavnoj povelji, koja bi bila sposobna ujediniti istovremeno i s vrha i dna volju 350 milijuna Europljana, predodređenih postati barem 500 milijuna u budućnosti. Glede toga ne možemo kazati kako će se ponašati drugih 14 zemalja ako bi se danas trebale izjasniti glede istog pitanja koje je pozvalo Irce na birališta. Naravno, kao što kaže sam Romano Prodi, nije sve izgubljeno; štoviše, ovo odbacivanje (...) poslužit će da se ponešto iz sporazuma iz Nice ponovno modelira, ili, možda, da ga se dodatno zakomplicira, obzirom da će diranje u njega značiti ponovno otvaranja rana koje još nisu zarasle. Ipak nastavljamo biti skloniji Europi koja se mukotrpno uobličuje kroz zamke i vijuganja glasovanja naroda i demokracije, nego Europi 'a la carte', kako ponekad riskira izgledati taj čudni konglomerat eurokrata i upravljača, koji odlučuju glede svega i iznad svega, nerijetko lišavajući sam europski parlament njegovih prerogativa. Bolje, dakle, sve u svemu, referendum koji na neko vrijeme zaustavlja previše urarski mehanizam, ogoljujući možda neke nedovršenosti, određene nedostatke, određene gluhoće. Potrebni su bili Irci, sa svojom jedinstvenom ludošću, za ovu šalu. Koja će se na kraju, vidjet ćete, pokazati u korist sviju.", piše Giorgio Ferrari.