IT-globalizacija-skupovi-crkva-Politika-Gospodarstvo/poslovanje/financije IT-1.VI.AVVENIRE-CRKVA I GLOBALIZACIJA ITALIJAAVVENIRE1. VI. 2001.Katolici, sastanak skupine G8 je i naša stvar"I na krov zgrade nadbiskupije, na središnjem
trgu Matteotti, tijekom sastanka skupine G8, postavit će snajperiste: upravo pred njom nalazi se Palazzo Ducale koji će tri dana ugošćavati summit velikih Zemlje koji se toliko čeka. Zaraznom vedrinom koja ga obilježava, kardinal Dionigi Tettamanzi prelazi preko te vijesti, kao da je to nevažna pojedinost, dok krećemo prema izlazu njegove radne sobe.(...)Najveća bojazan kardinala da će sastanak G8 proći a da politika neće naučiti kako se treba nositi s epohalnim izazovima na obzoru, od gladi do bijede. I da će katolici propustiti neponovljivu priliku kako bi predstavili svoj 'put' globalizacije po mjeri čovjeka. Kardinal ga je pokušao skicirati u interviewu kojega danas objavljujemo. (...)- U nedavnoj propovijedi Vi ste govorili o zamkama dostojanstvu osoba koje postavlja pretvaranje rada u robu. Na što mislite?= Rad je slaba karika gospodarsko-financijskog lanca jer ga proces globalizacije snažno nagriza. Vidimo jedno oštro i skandalozno
ITALIJA
AVVENIRE
1. VI. 2001.
Katolici, sastanak skupine G8 je i naša stvar
"I na krov zgrade nadbiskupije, na središnjem trgu Matteotti,
tijekom sastanka skupine G8, postavit će snajperiste: upravo pred
njom nalazi se Palazzo Ducale koji će tri dana ugošćavati summit
velikih Zemlje koji se toliko čeka. Zaraznom vedrinom koja ga
obilježava, kardinal Dionigi Tettamanzi prelazi preko te vijesti,
kao da je to nevažna pojedinost, dok krećemo prema izlazu njegove
radne sobe.(...)
Najveća bojazan kardinala da će sastanak G8 proći a da politika neće
naučiti kako se treba nositi s epohalnim izazovima na obzoru, od
gladi do bijede. I da će katolici propustiti neponovljivu priliku
kako bi predstavili svoj 'put' globalizacije po mjeri čovjeka.
Kardinal ga je pokušao skicirati u interviewu kojega danas
objavljujemo. (...)
- U nedavnoj propovijedi Vi ste govorili o zamkama dostojanstvu
osoba koje postavlja pretvaranje rada u robu. Na što mislite?
= Rad je slaba karika gospodarsko-financijskog lanca jer ga proces
globalizacije snažno nagriza. Vidimo jedno oštro i skandalozno
suprotstavljanje kapitala i rada, u kojemu se rad svodi na robu koja
se kupuje i prodaje po najnižoj cijeni. Na tržnici globalnog sela ne
plaćaju poduzetnici, nego žene i muškarci koji rade.
- Nije slučajno što često velike tvrtke često najavljuju smanjenje
broja radnih mjesta, a zatim njihove akcije na burzi rastu...
= Opasnost na obzoru je upravo ta: sve veća dehumanizacija samoga
rada.(...)
- Za mnoge narode globalizacija znači prevlast stranih interesa u
vlastitoj zemlji, smanjenje socijalnih troškova, povećanje duga.
Postoji li način da se ta pojava humanizira, ili je samo tržište
sudac razvoja?
= Globalizacija ne može biti prepuštena vlasti tržišta, nego je se
treba regulirati kroz ponovno pokretanje politike, i, istodobno,
etičke svijesti kojoj profit nije apsolutna ljudska vrijednost.
Treba naći nove putove za globalizaciju politike: sadašnji
instrumenti zapravo traže ponovno formuliranje.
- Proračuni mnogih multinacionalnih kompanija veći su od brutto
domaćeg proizvoda mnogih zemalja južnog dijela svijeta. Ne samo to:
s više strana se naglašava manjak demokracije u nekim međunarodnim
ustanovama koje upravljaju gospodarstvom (primjerice WTO-u). S
rizikom da malobrojni odlučuju za mnoge...
= Politički deficit proizlazi iz pomanjkanja etike kod onih koji
drže vlast. No to je odgovornost koja se tiče svih, na svim
razinama. U tom smislu potrebna je jedna etička revolucija,
kršćanskim riječima bi rekli 'preobraćanje na solidarnost'. (...)
- Pratimo jedan proces kulturalne homologacije ništa manje opasan
od onog gospodarskog, s identitetima koje treba zaštiti i
različitostima koje treba koristiti...
= Dva kriterija trebaju usmjeravati proces globalizacije kako bi se
izbjeglo ono što je Papa nazvao rizikom kolonijalizacije. S jedne
je strane potrebno, kazao sam, što više gurati prema solidarnosti,
pozivajući se na obvezu univerzalnog raspoređivanja dobara i
socijalnu hipoteku privatnog vlasništva. S druge je potrebno
promicati kulturalni identitet naroda. Rečeno sloganom: ne odabiru
koji isključuje, ne homologaciji koja umrtvljuje razlike.(...)",
razgovarao Gerolamo Fazzini.