IT-E-US-skupovi-prosvjedi-Politika-Gospodarstvo/poslovanje/financije IT-28.V.-LA STAMPA-G8 ITALIJALA STAMPA28. V. 2001.G8, predstava i protupredstava"U očekivanju tog nekakvog strašnog događaja kakav postaje sastanak skupine G7-G8 na
rasporedu u Genovi, dodajmo još poneko razmišljanje, nakon onih jučerašnjih Marie Laure Rodote (prema kojoj bi bila teška greška 'izjednačiti nasilne i civilizirane prosvjede', s čime se i više nego slažem).Proširimo razgovor, podsjećajući za početak kako se rodio G7, u već dalekoj 1975., rodio se, u namjeri svojih promotora Giscarda D'Estaigna i Schmidta, kao razgovor 'pred kaminom' među vođama glavnih industrijskih demokracija.I tada je u Rambouilletu upravo tako i bilo: neformalno ozračje, novinara malo i na udaljenosti, bez službenog priopćenja. S prolaskom godina, taj početni običaj sve je više bio izguravan pod pritiskom medija i željom čelnika država ili vlada da budu viđeni, te posljedičnim nadmetanjem u prestižu između zemalja domaćina.G7 (potom gotovo G8, sa sve većim, ali još uvijek djelomičnim, sudjelovanjem postsovjetske Rusije) postao je najveća politička predstava godine, s apsolutnim nesrazmjerom između njegovih
ITALIJA
LA STAMPA
28. V. 2001.
G8, predstava i protupredstava
"U očekivanju tog nekakvog strašnog događaja kakav postaje
sastanak skupine G7-G8 na rasporedu u Genovi, dodajmo još poneko
razmišljanje, nakon onih jučerašnjih Marie Laure Rodote (prema
kojoj bi bila teška greška 'izjednačiti nasilne i civilizirane
prosvjede', s čime se i više nego slažem).
Proširimo razgovor, podsjećajući za početak kako se rodio G7, u već
dalekoj 1975., rodio se, u namjeri svojih promotora Giscarda
D'Estaigna i Schmidta, kao razgovor 'pred kaminom' među vođama
glavnih industrijskih demokracija.
I tada je u Rambouilletu upravo tako i bilo: neformalno ozračje,
novinara malo i na udaljenosti, bez službenog priopćenja. S
prolaskom godina, taj početni običaj sve je više bio izguravan pod
pritiskom medija i željom čelnika država ili vlada da budu viđeni,
te posljedičnim nadmetanjem u prestižu između zemalja domaćina.
G7 (potom gotovo G8, sa sve većim, ali još uvijek djelomičnim,
sudjelovanjem postsovjetske Rusije) postao je najveća politička
predstava godine, s apsolutnim nesrazmjerom između njegovih
operativnih sadržaja i medijskog sjaja.
Drugim riječima rodio se mit, kojemu se sada suprotstavio drugi:
onaj onih koji, vjerujući da se na sastanku G7-G8 svake godine
konkretno odlučuju sudbina čovječanstva, suprotstavljaju svoj
zahtjev da predstavljaju svijet isključenih, siromašno i
diskriminirano čovječanstvo.
Ta vrsta prosvjeda pokazuje se unatrag nekoliko godina prigodom
svih velikih međunarodnih skupova, no G8 (nazovimo ga već tako) je
najslasnija meta. Prirodno, kao što se kazalo, treba razlikovati
prosvjed od prosvjeda. To da sindikalne, ekologističke,
humanitarne, pa i političke udruge, civilizirano iskazuju svoja
mišljenja, često utemeljena, potpuno je normalno i trebalo bi biti
dopušteno.
Druga je stvar hiperideološko težnja, dakle ekstremna, da se
osporava događaj po sebi, kao predstavljanje zla: to je
potencijalno totalitarna težnja i nužno upućena na nasilje. Protiv
toga neizbježna je represija, točnije prevencija.
Na žalost, nije uvijek lako dopustiti jednu stvar i spriječiti-
suzbiti drugu. U prosincu smo, na europskom skupu na vrhu u Nici,
svjedočili mirnom sindikalnom prosvjedu, dopuštenom i zaštićenom,
a slijedeće se jutro, ovaj tko piše, kako bi došao na radno mjesto,
zadesio usred prave bitke. To nisu bile iste osobe (osim nekih?), no
bio je to isti grad.
Jesu li to neugodnosti demokracije? Da, ali bez zaboravljanja da su
osporavane vlade upravo demokratske vlade, dok se ne zna kakav je
mandat, utvrdiv, prosvjednika. Zaključak. Je li moguće izići iz ove
začarane spirale sučeljavanja-sukoba između vlada i
prosvjednika?
Moguće je, ako G8 preuzme nadzor nad globalizacijom, oduzimajući
materiju onima koji traže izgovore za novu utopiju. A to će utoliko
prije napraviti što će više ostaviti spektakularnu dimenziju
svojih skupova na vrhu, koja potiče jednaku, protivnu reakciju.
Možda je prava bit u tom spektaklu i protuspektaklu, u medijskom
društvu.", piše Aldo Rizzo.