IT-28.V.-LA STAMPA-G8

ITALIJA LA STAMPA 28. V. 2001. G8, predstava i protupredstava "U očekivanju tog nekakvog strašnog događaja kakav postaje sastanak skupine G7-G8 na rasporedu u Genovi, dodajmo još poneko razmišljanje, nakon onih jučerašnjih Marie Laure Rodote (prema kojoj bi bila teška greška 'izjednačiti nasilne i civilizirane prosvjede', s čime se i više nego slažem). Proširimo razgovor, podsjećajući za početak kako se rodio G7, u već dalekoj 1975., rodio se, u namjeri svojih promotora Giscarda D'Estaigna i Schmidta, kao razgovor 'pred kaminom' među vođama glavnih industrijskih demokracija. I tada je u Rambouilletu upravo tako i bilo: neformalno ozračje, novinara malo i na udaljenosti, bez službenog priopćenja. S prolaskom godina, taj početni običaj sve je više bio izguravan pod pritiskom medija i željom čelnika država ili vlada da budu viđeni, te posljedičnim nadmetanjem u prestižu između zemalja domaćina. G7 (potom gotovo G8, sa sve većim, ali još uvijek djelomičnim, sudjelovanjem postsovjetske Rusije) postao je najveća politička predstava godine, s apsolutnim nesrazmjerom između njegovih operativnih sadržaja i medijskog sjaja. Drugim riječima rodio se mit, kojemu se sada suprotstavio drugi: onaj onih koji, vjerujući da se na sastanku G7-G8 svake godine konkretno odlučuju sudbina čovječanstva, suprotstavljaju svoj zahtjev da predstavljaju svijet isključenih, siromašno i diskriminirano čovječanstvo. Ta vrsta prosvjeda pokazuje se unatrag nekoliko godina prigodom svih velikih međunarodnih skupova, no G8 (nazovimo ga već tako) je najslasnija meta. Prirodno, kao što se kazalo, treba razlikovati prosvjed od prosvjeda. To da sindikalne, ekologističke, humanitarne, pa i političke udruge, civilizirano iskazuju svoja mišljenja, često utemeljena, potpuno je normalno i trebalo bi biti dopušteno. Druga je stvar hiperideološko težnja, dakle ekstremna, da se osporava događaj po sebi, kao predstavljanje zla: to je potencijalno totalitarna težnja i nužno upućena na nasilje. Protiv toga neizbježna je represija, točnije prevencija. Na žalost, nije uvijek lako dopustiti jednu stvar i spriječiti- suzbiti drugu. U prosincu smo, na europskom skupu na vrhu u Nici, svjedočili mirnom sindikalnom prosvjedu, dopuštenom i zaštićenom, a slijedeće se jutro, ovaj tko piše, kako bi došao na radno mjesto, zadesio usred prave bitke. To nisu bile iste osobe (osim nekih?), no bio je to isti grad. Jesu li to neugodnosti demokracije? Da, ali bez zaboravljanja da su osporavane vlade upravo demokratske vlade, dok se ne zna kakav je mandat, utvrdiv, prosvjednika. Zaključak. Je li moguće izići iz ove začarane spirale sučeljavanja-sukoba između vlada i prosvjednika? Moguće je, ako G8 preuzme nadzor nad globalizacijom, oduzimajući materiju onima koji traže izgovore za novu utopiju. A to će utoliko prije napraviti što će više ostaviti spektakularnu dimenziju svojih skupova na vrhu, koja potiče jednaku, protivnu reakciju. Možda je prava bit u tom spektaklu i protuspektaklu, u medijskom društvu.", piše Aldo Rizzo.