FR-EE-LT-LV-procesi-Organizacije/savezi-Vlada-Obrana-Diplomacija FRANCUSKA-LE MONDE OD 1.6.01. O EUROATLANTSKIM INTEGRAC. BALTIČKIH ZEMALJA FRANCUSKALE MONDE1. VI. 2001.Nestrpljivost baltičkih zemalja"Tri male zemlje koje nemaju
ništa, ili gotovo ništa, zajedničko, osim varljivog općenitog imena i vruće želje da se napokon priključe zapadnom svijetu: takav je zacijelo glavni dojam koji će skupina čitatelja 'Le Mondea' zadržati o nepunih tjedan dana provedenih u upoznavanju takozvanih baltičkih država. Ove zemlje, poprilično nepoznato područje, čak i za obrazovanog i vrlo radoznalog zapadnoeuropskog čitatelja, lako mogu iznenaditi, kako izgledom svojih ulica, tako i mišljenjima koje smo čuli. (...)Ona ŠLitvaĆ očekuje da joj Europska unija otvori vrata, a sama si je kao cilj zadala 2004. godinu, pomalo se ljuteći zbog opširnih raspra koje uglavnom brinu čelnike petnaestorice. 'Za nas su raspre o budućnosti Europske unije donekle manje važne nego pregovori o prijamu', kaže Klaudius Maniokas, čelnik 'europskog odbora' pri litavskoj vladi. Drugim riječima, glavno je biti član, i to što prije, a onda ćemo vidjeti. To vrijedi kako za Europsku uniju, tako i za NATO, dvije organizacije koje je jedan drugi, ovaj put letonski, dužnosnik nazvao 'prvorazrednim europskim simbolima'.
FRANCUSKA
LE MONDE
1. VI. 2001.
Nestrpljivost baltičkih zemalja
"Tri male zemlje koje nemaju ništa, ili gotovo ništa, zajedničko,
osim varljivog općenitog imena i vruće želje da se napokon
priključe zapadnom svijetu: takav je zacijelo glavni dojam koji će
skupina čitatelja 'Le Mondea' zadržati o nepunih tjedan dana
provedenih u upoznavanju takozvanih baltičkih država. Ove zemlje,
poprilično nepoznato područje, čak i za obrazovanog i vrlo
radoznalog zapadnoeuropskog čitatelja, lako mogu iznenaditi, kako
izgledom svojih ulica, tako i mišljenjima koje smo čuli. (...)
Ona ŠLitvaĆ očekuje da joj Europska unija otvori vrata, a sama si je
kao cilj zadala 2004. godinu, pomalo se ljuteći zbog opširnih
raspra koje uglavnom brinu čelnike petnaestorice. 'Za nas su raspre
o budućnosti Europske unije donekle manje važne nego pregovori o
prijamu', kaže Klaudius Maniokas, čelnik 'europskog odbora' pri
litavskoj vladi. Drugim riječima, glavno je biti član, i to što
prije, a onda ćemo vidjeti. To vrijedi kako za Europsku uniju, tako
i za NATO, dvije organizacije koje je jedan drugi, ovaj put
letonski, dužnosnik nazvao 'prvorazrednim europskim simbolima'.
(...)
U Tallinnu, u pravoj 'sjevernjačkoj' baltičkoj zemlji, gdje je
najočitija finska i švedska nazočnost, izjave su, dakako,
umjerenije: 'želja za Europom' nije manja, već se Estonija obično
vrti među najnaprednijim zemljama kandidatima, a njeni su izgledi
sada vrlo konkretni. Pošto je dosta teško podnijela udarac nakon
ruske gospodarske krize, zemlja je ponovno ostvarila brz rast (više
od šest posto u prošloj godini), po cijenu liberalne politike bez
ustupaka. Stoga se, unatoč svemu, počinje osjećati potreba za
socijalnom politikom. Pošto je stoički podnio velike žrtve, puk
počinje davati suzdržane znake nestrpljenja koje se, zanimljivo,
očituje u istraživanjima što svjedoče o puno manjem oduševljenju
Europom.
Hoće li zbog dugog čekanja izgubiti vjeru? Kako god bilo, u Tallinnu
i drugdje počinju sanjati o Europskom povjerenstvu koje će brže
odgovarati na pitanja kandidata, koje će biti 'određenije i
jasnije' u zahtjevima, kako kaže Harri Tiido, zamjenik ministra za
vanjske poslove. On istodobno otklanja kušnje s obje strane
Atlantika o nagodbi koja bi umirila ruske 'strahove', tj. 'da'
Europi, 'ne' NATO-u. Sigurnost Europe je 'nedjeljiva', 'ne mogu se
u istom loncu kuhati dvije juhe'.
Premda je sve jasno i čvrsto argumentirano, ipak ima jedna mala zona
sumraka. Razmišljaju li doista ove tri zemlje koje pojedinačno trče
utrku s preponama što ih, gotovo sigurno, treba dovesti u Europu, a
zacijelo i u NATO, koje se razlikuju po mnogim obilježjima, ali ih
zbližava zajednička pedesetogodišnja 'sovjetska' povijest, o
ulasku koji ne bi bio istodoban za sve tri zemlje?", pita se Jan
Krauze.