FRANC-LIBERATION OD 21.5.01.R J-L. BOURLANGESOM: NE EUROFEDERACIJI!

FRANCUSKA LIBERATION 21. V. 2001. Federalizam tapka na mjestu, raspra se zahuktava Jean Quatremer razgovarao je s europskim zastupnikom Jeanom- Louisom Bourlangerom (UDF, Savez za francusku demokraciju) o sporazumu iz Nice, proširenju EU-a i o drugom: " - Vraća li se riječ federalizam, koja je nekad bila zabranjena tema, ponovno u modu? = To je istodobno izraz nelagodnosti i varka. Nelagodnosti zato što je svakome jasno da nam na stupnju integracije koju je postigla Europska unija, uoči proširenja na 27 zemalja, trebaju snažne i integrirane ustanove. Ali to je ujedno i varka: u nemogućnosti da se stvarno reformira i da se dogovori oko institucijskog obrasca, Unija je iskusila šizofreničan razvoj između stvarnosti koja tapka na mjestu i raspre koja se zahuktava. Europljani se zadovoljavaju praznim riječima. Činjenica da neke vlade već godinu dana verbalno prihvaćaju europski ustav i federalizam točno odgovara činjenici da petnaestorica zbunjeno stoje pred vlastitom nemoći da pokažu ambicije u sklopu Međuvladine konferencije (CIG) koja se završila nesretnim sporazumom iz Nice. Ali, ono što me čudi u svezi s povratkom federalističkog žara je nesposobnost njegovih promicatelja da mu dadu operativni sadržaj: u času kada se okrenu leđa europskom sustavu kojeg smatraju odveć represivnim, počinje se veličati lažni federalizam koji ni na što ne obvezuje. - Svi federalistički projekti na stolu nisu iste vrste. = Svi pate od teškog konstruktivnog nedostatka: nude ustavni model, ali ne i način za njegovu provedbu. Nije važna kvaliteta projekta, već njegova prihvatljivost. No stanoviti pokušaji nekih čelnika prilično su fantomski, jer nema nikakvih izgleda da sve vlade i parlamenti u Uniji prihvate 'europsku federaciju'. Ne želimo u Europi konzervu sardina, već otvarač za konzervu. Kako pokrenuti taj sustav u Europi koja se širi, gdje se o sporazumima odlučuje jednoglasno. Nitko na to ne može odgovoriti. Ništa ne obvezuje na stvaranje federacije sa svim zemljama Unije... Tabor institucijskog eurskepticizma ne ograničava se na Veliku Britaniju, Švedsku i Dansku. On je u Nici odlučno napredovao. Shvatimo da su gubitnici ovog sporazuma 'velike-srednje' države, tj. Francuska, Italija, Velika Britanija, pa i Španjolska. One su gubitnici u Povjerenstvu koje je prepušteno malim državama, u Parlamentu i u Vijeću ministara, jer je Njemačka dobila veću važnost. Te zemlje su to prihvatile jer, zapravo, ne žele više europski sustav: misle da je važan jedino njihov dogovor u Europskom vijeću šefova država i vlada, gdje se o svemu odlučuje konsenzusom. U prošlosti je francusko-njemački par dobro radio: kada su ove dvije zemlje, različite osjećajnosti, postigle sporazum, druge su ih pratile. Nakon Nice par se razišao. Sada će se solidarnost dokazivati između 'velikih-srednjih' država. Njemačkoj je priznata institucijska nadmoć, ali ona više ne može vući za sobom ostale, jer nema potpore Francuske. Postoji, dakle, raskorak između sporazuma iz Nice koji uvodi načelo stagnacije i njemačkih prijedloga zbog kojih motor bruji, a ne može se ukopčati. - Pridruži li se Francuska njemačkim prijedlozima, neće li se izaći iz stagnacije? = Političko razmišljanje Lionela Jospina i Jacquesa Chiraca ne ide u tom pravcu. Oni su u Nici prihvatili asimetričan institucijski poredak u korist Njemačke, dopuštajući prešutno da se utvrde troškovi europske integracije. - Dakle, europske federacije neće biti tako skoro? = Ne znam kako se sustav naslijeđen iz Nice može razviti bez prave krize. Kako kaže Francois Bayrou, u Nici smo ključeve Europe dali svakoj vladi i nadamo se da ćemo ih dobiti natrag 2004. na sljedećoj međuvladinoj konferenciji. Neće biti tako: možemo li dovesti u pitanje netom odobren sporazum? Jedina nada u oživljavanje europske izgradnje temelji se na slučajnom događaju ratifikacije sporazuma iz Nice koji će podesiti europski sat. Na žalost, ta je slučajnost malo vjerojatna."