US-1.V.NYT- ENGLESKI I EUROPA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 1. V. 2001. Osvajanje Europe, riječ po riječ "Prema mišljenju Europljana nesklonih društvenim i gospodarskim promjenama u ime kontinentalnog jedinstva, nova sablast progoni Europu: sablast engleskog. Nacionalni identiteti su uzdrmani, međusobne antipatije prijete širenjem, vlade najvećih europskih država razmatraju sve drastičnije mjere, dok jezična policija istražuje novine i nadgleda televizije radi krijumčarenja engleskog. Sva ta buka dolazi malo kasno. Iako administrativni arhitekti Nove Europe očito to odbijaju priznati kao gotov čin, Europljani su već davno donijeli svoju odluku. Nacije koje su najviše povrijeđene anglo-saxonskom dominacijom su one najveće: uostalom, nova lingua franca nije jezik Voltairea, Goethea, Dantea ili Cervantesa, već je to jezik McDonald'sa, Disneylanda i Jerryija Springera. To je isto tako jezik Shakespearea, američkog ustava i Beatlesa. No nećete čuti Dance, Nizozemce ili Mađare da prigovaraju, jer manji su narodi naviknuti učiti druge jezike. I nema mnogo naznaka da se te jezične 'izdajice' žale svojim psihoterapeutima radi akutne traume identiteta. Ja sam pozdravio sablast engleskog kao prijateljskog duha koji prisiljava, bolje rečeno mami, Europljane natrag na zajednički jezik prvi put nakon 500 godina. Ustanovljavanje nove lingue france je najvažniji miljokaz na putu prema ujedinjenoj Europi. I, naravno, prihvaćanje engleskog omogućilo bi Europljanima da bolje konkuriraju Sjedinjenim Državama u businessu kao i na tržištu ideja. Posljednji zajednički jezik u Europi bio je latinski, i nema dvojbe da su prije 2000 godina grčki i egipatski znanstevnici, uz razne galske i germanske mudrace, dizali viku protiv rimske antikulture baš kao što francuski, njemački ili talijanski intelektualci danas nariču radi dominacije američkog engleskog. Isto je tako istina da su veliki disidenti Rima, kao i Katoličke crkve, uključujući Giordana Bruna, Kopernika, Luthera i Spinozu, koristili latinski kako bi širili svoje ideje. Međutim, u jednom ključnom pitanju oni koji dižu uzbunu imaju pravo. Jezična dominacija znači mnogo više od nametanja prevedenih riječi i misli: jezici isto tako služe da se prokrijumčare vrijednosti, kulturalni i filozofski sustavi. (...) No iako imaju opravdane razloge za zabrinutost, Europljani moraju priznati jednostavnu činjenicu da njihovi nacionalni jezici, regionalni dijalekti, pa čak i cijele kulture, nemaju izbora nego da se promijene pod pritiskom američkog engleskog. Oni bi trebali postaviti vrlo američko pitanje 'So what'?. Uspon novog latinskog nikako nije znak da će njihovi vlastiti jezični svjetovi nestati. No Europljani imaju pravo kada se brinu da će njihovi nacionalni jezici biti svedeni na jezike koji se koriste samo u trenucima privatnosti, utjehe i osobnih misli. Ipak, nema zamjene materinjeg jezika. Zapravo bi globalizacija mogla čak i naglasiti pojedinačne etnicitete. Unutar našeg jako međusobno povezanog svijeta gotovo svi gaje, neki u sebi, ne samo jedan nego više identiteta, koje prilično dobro nose. U Berlinu ja se ne osjećam posebice kao Berlinčanin, ili čak i Nijemac, naprosto se osjećam kao kod kuće. No kada sam u Muenchenu ne mogu poreći da sam iz Berlina. U Rimu ili Parizu svjestan sam da sam Nijemac. A u Americi postajem Europljanin. Ne bih se želio odreći jednog ili više od tih identiteta u korist drugog. Slično tomu, višestruki jezični identiteti svakodnevno unaprjeđuju živote milijuna po cijelom svijetu. Tako, govornici engleskog, rođeni u novoj lingui franci, obratite pozornost: mi koji smo prisiljeni ovladati drugim jezicima mogli bi i najviše time dobiti.", piše Peter Schneider.