FRANC.LIBERATION 26.4.01. UTJECAJ AMERIČKE RECESIJE NA EUROPU

FRANCUSKA LIBERATION 26. IV. 2001. Europa je još sigurna od američke recesije "Grubo prizemljenje američkog gospodarstva uzrokuje neke popratne štete u partnera. U 'Proljetnim gospodarskim predviđanjima' koja su jučer objavljena, Europsko je povjerenstvo zapravo smanjilo brojku predviđenog rasta u 2001: iznosit će 2,8 posto (na području eura, kao i u Uniji petnaestorice), dok se očekivao rast od 3,3 posto. U 2002. europsko izvršno tijelo predviđa stanovito poboljšanje, 2,9 posto, što je ipak daleko od 3,4 posto iz 2000. Premda je udarac jak, puno jači nego su stručnjaci do sada predviđali, Povjerenstvo očituje 'umjereni optimizam', kao što je istaknuo Pedro Solbes, povjerenik za gospodarske i monetarne poslove: Unija je daleko, jako daleko od moguće recesije. Wim Duisenberg, predsjednik Europske središnje banke (ESB), to neumorno opetuje: 'Nismo imuni na razvitak u Sjedinjenim Državama, ali smo toliko veliko gospodarsko područje (...) da utjecaj događaja izvan područja eura nije zanemariv, ali je zapravo jako ograničen'. Unatoč svemu, svi se prognozeri ne slažu oko razmjera naglog usporavanja američke proizvodnje (1,6 posto u 2001., a 5 posto u 2000.). Tako, dok se brojke Povjerenstva donekle podudaraju s brojkama OECD-a (Organizacija za gospodarski razvitak i suradnju) koji računa s rastom od 2,7 posto na području eura, one potpuno odudaraju od brojka Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Naime, MMF misli da rast na tom području ne bi trebao premašiti 2,4 posto, što je jedan posto manje u odnosu na ranije procjene... To bi trebalo natjerati vodu na mlin Paula O'Neilla, američkog ministra financija koji je, kako sam kaže, 'iznenađen' zbog europskog optimizma u svezi s američkim usporavanjem. To nije prvi put da se Euroland sučelio s vanjskim rizicima. G. 1998-1999., zemlje na tom području morale su prevladati azijsku i rusku krizu. Tako je Povjerenstvo svoje predviđanje rasta smanjilo s 3 posto u listopadu 1998. na 2,4 posto u 1999. Što nije bilo tako loše ocijenjeno, budući da je konačna brojka bila 2,5 posto. (...) Njemačka na koju otpada gotovo trećina BDP-a područja eura, za sada bilježi najlošije rezultate rasta. SAD ima u tomu veliku ulogu, ali ne treba zaboraviti istočne laendere koji su stalno opterećenje i starenje puka koje slabi potrošnju i tržište rada. Italija je nešto bolja, s očekivanim rastom od 2,5 posto u 2001. Francuska je, prema tome, dobra učenica velikih zemalja Eurolanda (tri velike zemlje čine gotovo tri četvrtine BDP-a dvanaestorice), s rastom od gotovo 3 posto. To europsko usporavanje ne bi trebalo znatnije utjecati na zapošljavanje. Stopa nezaposlenosti u Uniji past će s 8,3 posto u 2000. na 7,2 posto u 2002. Broj nezaposlenih tako će pasti na 12,6 milijuna, dok ih je u 1999. bilo 15,7 milijuna. No i tu se brojke razlikuju od jedne zemlje do druge: Francuska (11,2 posto u 1999., 7,8 posto u 2002.), Španjolska i Grčka pokazuju najbolje rezultate. Ipak, pretpostavke Povjerenstva temelje se na optimističnom scenariju oživljavanja američkog rasta u obliku slova 'V', tj. naglog skoka. No još uvijek je moguć i pesimistični scenarij prema kojemu bi se kriza nastavila. U tom slučaju, 'povjerenje bi se moglo uzdrmati, a imutak bi mogao imati negativan učinak, što neće izazvati tek jednostavan prekid u rastu Unije'. Hoće li ESB zbog tih rizika za rast brzo smanjiti svoje stope kako bi potaknuo proizvodnju? Nije sigurno. Bruxelles smatra da bi se inflacija u 2001. trebala zadržati iznad 2 posto, što je gornja granica koju je utvrdio Frankfurt, premda je ESB do sada računao da će se u drugom polugodištu vratiti u normalu. Danas Povjerenstvo uvijenim govorom izražava zabrinutost zbog porasta cijena u Njemačkoj i u Italiji. Povjerenstvo također ističe da je 'proračunska politika pomalo ekspanzionistička zbog velikog smanjenja poreza u malom broju zemalja'. Tako se na neki način priznaje da monetarna stega ne mora nužno popustiti", piše Jean Quatremer.