IHT 27. III. JUGOSLAVENSKI POZIV

SJEIDNJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 27. III. 2001. Jugoslavenski poziv "Srbijanski premijer Zoran Đinđić prošloga je tjedna boravio u Washingtonu kako bi iznio otvoreni i žurni poziv Bushovoj administraciji. Kongresni zakon administraciji nalaže da prekine dopremu ikakve pomoći Jugoslaviji krajem ovog mjeseca osim u slučaju da se utvrdi kako je nova demokratska vlada zemlje počela uhićivati optužene ratne kriminalce, uključujući i bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića, i počela ih izručivati međunarodnom tribunalu u Hagu. Prošlog tjedna Jugoslavije je uhitila bosanskog Srbina i poslala ga u Haag, no do sada nije uhićen niti jedan srbijanski građanin i još se ne zna kada i hoće li to uopće biti učinjeno. Unatoč mnogim objavama o njegovom skorom uhićenju, Milošević i dalje udobno živi u svojoj beogradskoj vili. Đinđić je unatoč svemu ovome od SAD-a zatražio ne samo da nastavi slati nego i da poveća pomoć koju šalje njegovoj vladi. Prijedlog za koji se žustro zalaže nije lako prihvatljiv za Bushovu administraciju. Đinđić tvrdi kako su jugoslavenske vlasti sada voljne uhititi svoje ratne zločince, no da bi to učinile legalno, moraju izglasovati federalni zakon, što iz složenih političkih razloga ne može biti učinjeno još barem nekoliko mjeseci. U međuvremenu, tvrdi, vlada je suočena s očajničkom potrebom da se stabilizira gospodarstvo i počne ponovna izgradnja infrastrukture ako se želi konsolidirati demokracija nakon pola stoljeća nanošenja štete koju su svojim načinom vladanja prouzročili komunisti i Milošević. Bivši diktator, ustraje Đinđić, uskoro će biti priveden pred lice pravde u Srbiji(...); kasnije prebacivanje Haagu nije isključeno. U međuvremenu, Carla Del Ponte, tužiteljica UN-a, uhidbu bosanskog Srbina, osumnjičenika, pozdravila je kao 'prvi konkretni znak suradnje'. Administracija je u iskušenju da prihvati ovo objašnjenje, posebice jer sada treba suradnju Jugoslavije i njene vojske kako bi zaustavila novu balkansku krizu koju je potaknula pojava albanskih pobunjeničkih skupina u Makedoniji i u južnoj Srbiji. Pa ipak, veliki dio Đinđićeva objašnjenja slabo je utemeljen. Iako jugoslavenski zakon koji bi eksplicitno dopuštao uhidbu i prijevoz osumnjičenika za ratne zločine ne postoji, prema međunarodnom zakonu uhidbe su jasno dopuštene, pa su druge zemlje, kao što je obližnja Hrvatska, djelovale na temelju istog zakona. Osim Miloševića, još barem sedam istaknutih osoba optuženih za ratne zločine sada slobodno živi u zemlji, uključujući i trojicu koji su u vojsci još uvijek na položajima časnika; vlada te časnike još nije razriješila njihovih dužnosti. A jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica, čija bi potpora mogla biti ključna za ikakve uhidbe građana zemlje, nije opovrgnuo svoje odbijanje da surađuje s Hagom. Đinđić i njegova vlada predani su, izgleda, tome da od Jugoslavije učine demokraciju zapadnog tipa i zavrjeđuju da im se da potpora. No jasno je i to da mnogi od demokrata u povojima u zemlji još uvijek nisu u potpunosti prihvatili činjenicu da je uhićenje i suđenje onima koji su počinili jezive zločine u sklopu balkanskih ratova dio tog procesa. Pa ipak, tako mora biti: Jugoslavija ne može biti istinski slobodna zemlja ako ljudi koji su počinili ubojstva i silovanja po državnom nalogu ne budu smatrani odgovornima (...). Đinđić daje za naslutiti kako bi Jugoslavija mogla izglasovati zakon za koji tvrdi da je potreban i početi s uhidbama za nekoliko mjeseci; možda bi administracija mogla zatražiti odgodu formalnog nametanja sankcija dovoljno dugo da pričeka i provjeri istinitost ove tvrdnje. No SAD ne bi trebale slati financijsku pomoć Jugoslaviji dok Milošević i drugi ratni zločinci hodaju ulicama Beograda", stoji u uvodniku The Washington Posta prenosi list.