RUSIJA-IZVESTIJA 6.3.01.BOSANSKI IZBORNI ZAKON UZROK HRVATSKOJ SAMOUPRAVI

RUSIJA IZVESTIJA 6. III. 2001. Nova dioba "U Bosni se stanje opet zaoštrilo. U bivšoj jugoslavenskoj republici, gdje je od 1992. do 1996. trajao krvavi građanski rat, opet se pojavilo žarište napetosti. Samo ovaj put rušitelji mira nisu Srbi, kao što je bilo prije, već bosanski Hrvati. Hrvata je u republici puno manje nego Muslimana i Srba. Do raspada jedinstvene Jugoslavije bilo ih je oko 17 posto. No u doba rata mnogi su iselili - u Hrvatsku, Njemačku i u druge zemlje Zapadne Europe. Sada je od 3,6 milijuna stanovnika u Bosni tek 10-11 posto Hrvata. Većina ih živi u Hercegovini - povijesnom području na jugu republike. Žive na etnički gotovo čistom prostoru: puk u hercegovačkim gradovima i selima gotovo u potpunosti čine Hrvati. Muslimana, a još manje Srba, nema. Sukladno Daytonskom sporazumu iz 1996. koji su rat priveli kraju, Bosna je podijeljena na dva dijela - srpsku republiku i muslimansko-hrvatsku federaciju. Svaki dio živi zapravo kao samostalna država - s vlastitom vladom i parlamentom. Sustav je jadno i kukavno poživio pet godina. No sad su se Hrvati pobunili. 'Sabor hrvatskog naroda u Bosni' koji je održan ovih dana, zaprijetio je izlaskom iz federacije s Muslimanima, ako međunarodna zajednica (točnije, UN, EU i OESS, pod čijim je protektoratom zapravo republika) ne promijeni izborni zakon. Taj zakon Hrvati drže diskriminacijskim. Oni kažu da 'hrvatski narod' u tijelima vlasti federacije zastupa stranka za koju je na zadnjim izborima glasovalo tek jedan posto bosanskih Hrvata. Dok čekaju da se ultimatum ispuni, Hrvati su obustavili plaćanja u proračun federacije - porezna, carinska i druga. Ugrožen je čitav ustroj poslijeratne izgradnje republike o kojemu su se u Daytonu tako teško dogovorili. Austrijanac Wolfgang Petritsch, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni, odbacio je 'ucjenu Hrvata' i zatražio da se 'strogo poštivaju daytonski sporazumi'. Što dalje? Pesimisti već oslikavaju dramatični scenarij - ljutiti Muslimani šalju u Hercegovinu svoje vojne postrojbe, Hrvati organiziraju narodnu vojsku i pružaju otpor, u republici započinje novi rat. Da smo u 1995., takva bi mogućnost bila vrlo moguća. No danas su prilike drugačije. U Bosni su međunarodne mirovne snage. One su spremne zaustaviti svaki pokušaj poticanja sukoba, bez obzira od koga dolazio. Postoji i druga bitna razlika. Sadašnje vlasti u Hrvatskoj (za razliku od pokojnog predsjednika Franje Tuđmana) ne potiču separatističke težnje sunarodnjaka preko granice. Zagreb je već pozvao bosanske Hrvate da 'postupaju o okvirima Daytona'. Znači, svaki izgred, svaka pobuna Hrvata u Hercegovini osuđeni su na neuspjeh i njihovi vođe to moraju znati. No i međunarodna zajednica mora izvući zaključak iz ovoga što se dogodilo. Izborni zakoni koji su izrađeni za Bosnu, doista ne bi podnijeli nikakvu kritiku. Ako se daytonski sporazumi ne prilagode sadašnjici, slične će krize u republici biti redovita pojava", piše Maksim Jusin.