IT- 28. II. CORRIERE - ŠTO JE EUROPSKA DEMOKRACIJA?

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 28. II. 2001. Belgijski križarski pohod šteti Europi "Jedan član belgijske vlade, vicepremijer i ministar vanjskih poslova, izgleda da smatra kako bi Alleanza nazionale i Lega mogli predstavljati opasnost po demokraciju i da bi njihov izborni uspjeh bio razlog za jednu eurospku reakciju. To je Louis Michel, liberalni predstavnik u trostranačkoj koaliciji (socijalisti, liberali i zeleni), a to je i ista osoba koja je početkom 2000. s francuskim predsjednikom Lionelom Jospinom pokretala križarski pohod protiv ulaska stranke Joerga Haidera u 'crno-plavu' koaliciju austrijskog kancelara Schuessela. Iz toga bi trebali zaključiti kako jedan europski izabrani sud na oku drži Italiju kako bi joj za koji mjesec dao nekakvu ocjenu političke ispravnosti? Michel je jedan temperamentan i govorljiv čovjek, u stilu grubih i popularnih belgijskih likova koji nemaju 'dlake na jeziku' i skloni su pojednostavljivati događaje glede kojih iznose ocjene. Imao je određenu popularnost u vrijeme uspostavljanja austrijske vlade kada je bio najizravniji i najagresivniji predstavnik jedne skupine koju su činili i neki glavnih europskih čelnika. No nije vjerojatno da danas njegova mišljenja predstavljaju mišljenja vlada Unije. Promatran u svijetlu onoga što se u Austriji dogodilo posljednjih mjeseci, slučaj 'Haider' se pokazao kao beskorisno uplitanje u unutarnje poslove jedne suverene zemlje. Kancelar Scuesssel je iskoristio nacional- liberalnu stranku za jednu demokratsku politiku, ispuhao joj je izborni uspjeh i pokazao je da su zabrinutosti Europe bile neopravdane. Ni Chirac danas ne bi popustio svojim iskušenjima isključivosti. Dakle, možemo zaboraviti Louisa Michela i arhivirati njegove izjave među bizarnosti belgijske politike. No postoji jedan opći problem kojemu treba posvetiti pozornost. Unija ima samo jednu valutu, jedno tržište i jednu granicu. Ima parlament u kojemu se s naporom rađaju europske stranke, sačinjene od nacionalnih sekcija istih političkih obitelji. Još uvijek nedostaje jedno savezno izvršno tijelo, no svaka nacionalna vlada osjeća potrebu u drugim prijestolnicama imati, jednog 'rođaka' s kojim dijeli nadahnuće i programe. (...) Europsko se političko društvo sve više integrira. Činjenica je da se to odvija pragmatički, na poticaj zajedničkih interesa i u određenoj mjeri unaprijed najavljuje institucionalni razvoj pokazuje da Europa nije utopija. To je djelotvorna kombinacija idealnih motivacija i konkretnih suživota. No ništa joj ne bi moglo toliko naškoditi koliko miješanje neke vlade u politički život druge. Što Louis Michel zna o talijanskoj povijesti i o načinu na koji smo uspjeli sve više širiti granice demokracije sve do uključivanja u nju i snaga koje su joj bile strane? Ako belgijski ministar puše u vatru naše izborne kampanje, tko će od toga trpjeti posljedice? On ili mi? Možda bi htio da Talijani, prigodom slijedećih belgijskih izbora, ekskomuniciraju birače 'legističke' stranke (Flamanski blok) koja je nedavno osvojila relativnu većinu u Anversu? Prije godinu dana je njemački kancelar u vezi Italije kazao ono što je Michel kazao prekjučer, a predsjednik republike Ciampi i Massimo D'Alema, tadašnji predsejdnik vlade, su ga podsjetili da su 'sve talijanske stranke demokratske'. Schroeder je shvatio, i ispravio se. U slučaju belgijskog ministra ne bi vrijedilo, vjerojatno, trošiti previše riječi. No prigoda može poslužiti da podsjeti kako određene izjave mnogo više štete Europi nego što štete Italiji.", piše Sergio Romano.