FRANCUSKA-LE MONDE OD 27.2.01.PROŠIRENJE EU I ESB

FRANCUSKA LE MONDE 27. II. 2001. Proširenje: treba li reformirati Europsku središnju banku? "Na susretu na vrhu u Nici, u prosincu 2000., na pregovorima o reformi europskih ustanova - koja je sve potrebnija kako se približava proširenje - jedna je tema ostala u sjeni, ili se o njoj vrlo oprezno raspravljalo: o Europskoj središnjoj banci (ESB). Dakako, ESB nije izravno pogođena proširenjem, budući da ulazak u Uniju ne znači i prihvaćanje eura. No jasno je da, za većinu zemalja kandidata, druga etapa mora biti što bliža prvoj. Također treba računati s poticajnim djelovanjem koje proširenje gospodarske i monetarne unije na Istok može imati na tri zemlje Unije koje još nisu uvele euro: na Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedsku i Dansku. Tako bi sa sedmero kandidata koji su najbliži ulasku (Poljska, Mađarska, Republika Češka, Slovenija, Estonija, Cipar i Malta), gospodarska i monetarna unija mogla imati deset članova više puno prije svršetka desetljeća. Hoće li se ESB-om tada moći ravnati? Nije prerano da bi se postavilo to pitanje, jer sadašnji i budući članovi zone moraju znati tko će i kako izgraditi monetarnu politiku koju će morati provoditi njihova gospodarstva. Vrhovno tijelo odlučivanja ESB-a je vijeće guvernera koje čini upravni odbor od šest članova i guverneri svih središnjih banaka pojedinih država. Budući da područje eura nakon nedavnog ulaska Grčke obuhvaća dvanaest zemalja, vijeće danas ima, dakle, osamnaest članova - a za nekoliko godina možda 28. No to je kolektivno tijelo, u kojemu se odluke donose po načelu 'jedan čovjek, jedan glas'. (...) Drugi je problem politički. U vijeću ESB-a, guverneri nacionalnih središnjih banaka u načelu nisu tu da bi zastupali svoju zemlju, već da bi vodili monetarnu politiku čitavog područja eura. Međutim, tko može jamčiti da će oni i dalje moći usklađivati 'dvostruku osobnost', europsku i nacionalnu? No porast broja zemalja povećati će utjecaj guvernera prema upravnog odbora, u proširenom području eura, gdje će gospodarski uvjeti biti puno raznorodniji nego danas. Dakle, bit će veća opasnost od 'nacionalnih' trzavica. Napokon, pitanje razmjernog utjecaja 'malih' i 'velikih' zemalja bit će bolnije. Već danas je teoretski moguće da većina koju će činiti šest članova upravnog odbora, Luksemburg, Portugal i Grčka, pobijedi manjinu u kojoj bi bili guverneri njemačke, francuske, talijanske i španjolske središnje banke... Ta će se opasnost još više pojačati s proširenjem: ima petnaest zemalja kandidata, ali njihov ukupni BDP iznosi tek osam posto BDP- a sadašnje Europske unije. Raspre o toj temi na susretu na vrhu u Nici završile su se tako što je u nacrt sporazuma uključeno desetak jako opreznih redaka kojima se Europsko vijeće ovlašćuje da mijenja članak 10-2 poslovnika ESB-a, tj. način glasovanja u vijeću guvernera. Ta nedovoljno zapažena odredba otvara put velikim reformama, jer omogućuje da se preispita načelo 'jedan čovjek, jedan glas'. Još samo treba doznati koje su promjene poželjne i moguće. (...) Dakle, najprihvatljivije rješenje bilo bi smanjiti broj guvernera u vijeću banke. No koja bi zemlja pristala da ne bude u njemu zastupljena? Mogućnost rotacije zacijelo bi se lakše prihvatila, ali bi mogla dovesti do neobičnih oblika - primjerice ako, igrom slučaja, vijeće nekoliko mjeseci ne bude imalo nijednog guvernera iz četiriju velikih zemalja gospodarske i monetarne unije. U nedavnom izvješću, glavni gospodarstvenik američke banke 'Goldman Sachs' Tomas Mayer, predlaže rješenje nadahnuto američkim primjerom: vijeće od dvanaest članova u kojemu bi, uz šest stalnih članova upravnog odbora, bilo šest guvernera središnjih banaka pojedinih država od kojih nijedna ne smije imati BDP manji od deset posto BDP-a na području eura. Tako bi stalno mjesto dobile Njemačka (34 posto BDP-a), Francuska (23 posto) i Italija (18 posto), dok se druge trebaju udružiti da bi dostigle potrebnu važnost. Isti autor preporučuje da izbor članova upravnog odbora i njegova predsjednika ne bude u rukama vlada, kao što je to danas, već guvernerskog zbora središnje banke. Ta reforma, kako god bude izgledala, može samo povećati napetost između 'velikih' i 'malih' zemalja, između pristaša federalizma i državnog suvereniteta, kao i između vlada i guvernera središnjih banaka. No ona će biti nužna i, dapače, mogla bi biti odlučujuća provjera za ugled ESB-a", piše Gerard Moatti, glavni urednik časopisa 'Societal'.