BELGIJA-LE SOIR OD 28.2.01.BELGIJA I EURO

BELGIJA LE SOIR 28. II. 2001. Kakva nas 'zajednička sudbina' čeka s eurom? "Za godinu dana, belgijska će tuga nedvojbeno biti manja od njemačke patnje. Rekavši zbogom novčanicama i kovanicama belgijskog franka - koji su sada tek vidljive oznake za novac koji je s financijskih tržišta nestao u siječnju 1999. - ne trebamo osjećati istu nostalgičnu bol kao naši susjedi preko Rajne, čija je marka još uvijek simbol demokratskog i gospodarskog preporoda nakon sloma nacističkog režima. Naša valuta nije povezana ni s jednim velikim događajem iz naše nacionalne povijesti. Svršetak belgijskog franka neće se osjećati ni kao nov gubitak gospodarskog suvereniteta nakon kupnje velikih dijelova naše industrije. Naše monetarne neovisnosti na papiru više nema od 1999., a stvarno nakon vezivanja našeg novca uz njemačku marku prije deset godina. Za puk, nestanak belgijskog franka ograničit će se ponajprije na praktično pitanje: nekoliko će mjeseci biti zbunjen, a onda zadovoljan, kada na putovanjima u područje eura više ne bude morao nekoliko puta mijenjati novac. Dakle, treba još uspješno završiti prijelaz u sljedećih dvanaest mjeseci. Ne treba zanemariti ni pedagoške napore, napose prema najsiromašnijem puku. Uranjanje u euro ne treba biti hladan tuš za većinu ljudi. Tu odgovornost treba preuzeti ministarstvo gospodarstva koje je zaduženo za zaštitu potrošača. Za ljude s ceste, 'gospodin Euro' zvat će se dakle Charles Picque, a ne Didier Reynders. No ministarstvo financija treba nastaviti sa širenjem političke poruke čim se uvede euro. Time će se baviti i čitave ove godine, u nas i u inozemstvu, predsjedajući Euroskupinom, klubom ministara financija s područja eura. Naš ministar financija promatra zajednički novac kao prvo konkretno očitovanje sudjelovanja Europljana u 'zajedničkoj sudbini'. Izraz je lijep. Još uvijek je pomalo bez sadržaja. Kako god bilo, nije se puno obogatio nakon 1999., kada su, u oduševljenju zbog rođenja zajedničkog novca, svi veliki vođe, eurofili, vidjeli u njemu moćnu polugu kojom će se produbiti izgradnja Unije. Danas je njezino proširenje na Istok postalo prioriet, barem isto toliko važan koliko i njezino produbljenje na putu federalizma. Jedini zapažen pomak je osnutak Euroskupine. Tijelo je još uvijek neformalno, ali neprijeporno jača njegov politički utjecaj i širi se polje rada i razmišljanja. Ego velikih zemalja ipak mu smeta da stekne ugled. Francuska i Njemačka neće odmah sutra prepustiti prvo mjesto području eura na susretima na vrhu G7. A kako će drugi velikani ovog svijeta ozbiljno shvatiti uniju koja ne želi imati šefa?", u uvodniku lista piše Philippe Servaty.