AU 27.II.-APA- O HRVATSKOM PODUNAVLJU

AUSTRIJA APA 27. II. 2001. Na crveno-bijelo-crvenim tragovima u Hrvatskom dunavskom području "U ljetu 2001. Dunav će opet biti plovan do delte. Do tada s 'plovnoga puta treba ukloniti ruševine novosadskih mostova bombardiranih u kosovskom ratu, pontonski će prijelaz biti nadomješten novim mostom. Da će konačno - s novcem EU-a - postati stvarnost ono što se u Miloševićevoj eri nije moglo postići, računaju i organizatori krstarenja. Još prošle godine, kad je vodeni put bio plovan samo do Mađarske, Dunavom je plovilo 60 putničkih brodova raznih nacija. Sada se mogu usmjeriti na nove ciljeve. I Hrvatska je na rijeci i nada se poticajima posjetitelja (i ulagača) za područje koje je zadnjih deset godina teško trpjelo. Hrvatski dunavski put južno od Mohača (Mađarska) do malo prije Novog Sada, duž 127 kilometara čini granicu s Vojvodinom. Ona počinje kod Batine, gdje partizanski spomenik na najljepšem vidikovcu podsjeća na borbe Crvene armije u jesen 1944. Završava na iločkom vinogorju, gdje zidine stare tvrđave protiv Turaka uokviruju jezgru mjesta. Između toga leži Vukovar koji je 1991. za Hrvate postao na neki način Staljingrad: željezni križ na obalnom šetalištu podsjeća na mnoge poginule. Putovanje po istoku Slavonije, to su bivše županije 'Osijek - Baranja' na sjeveru i 'Vukovar - Srijem' na jugu, unatoč tim ratnim uspomenama susret je s lijepom prirodom i bogatom kulturom. Osobito će Austrijanci tamo naići na mnogo 'crveno-bijelo-crvenih' tragova zajedničke nemirne prošlosti. Krajolik na području ušća Drave u Dunav (17.770 hektara) poplavljen je tri puta godišnje. Nije čudo da je tamo nastalo najveće područje zaštite ptica i ribom najbogatije područje u Europi (osim delte Dunava), s 44 ribljih i 285 ptičjih vrsta, od toga 130 koje se tamo gnijezde. Osim Plitvičkih jezera, taj 'Kopački rit' najvažniji je hrvatski nacionalni park i kandidat za UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa. Šumska uprava u Bilju (kod Osijeka) organizira razgledavanja. Sjedište joj je u baroknom dvorcu kojega je izgradio princ Eugen. Savojac je kao zahvalu za svoju pobjedu nad Turcima kod Sente (danas Vojvodina) postignutu 1697. od cara dobio veliki posjed u Baranji kojega je Marija Terezija poslije smrti princa Eugena poklonila svojoj kćeri Kristini. Ona je zajedno sa svojim suprugom vojvodom Albertom (utemeljiteljem grafičke zbirke Albertina), dovela koloniste iz Njemačke i Austrije, dala izgraditi brane i isušiti velike dijelove Baranje (tada zaražene malarijom). I drugi su zaslužni časnici od carske kuće dobili posjede i dali svoj povijesni doprinos razvitku istočne Slavonije. U Vukovaru su to bili (njemački) grofovi Eltz. Pod Titom im je imovina oduzeta, no posjed su dobili natrag. Njihov barokni dvorac pun je rana iz borba 1991. U još uporabljivim prostorijama grad Vukovar prikazuje značajnu izložbu tako zvane vučedolske kulture (2900. - 2400. prije Krista). U prvom tromjesečju 2001. trebala bi biti izložena u više europskih gradova. Među najljlepšim su izlošcima prvi astronomski sat na svijetu (prema zvjezdanoj slici Oriona), predmeti iz grobova za opremu mrtvih i keramika iz obližnjeg nalazišta. Bolje je očuvan barokni dvorac (talijanskog) kneza Odescalchija u Iloku. Oni su tamo imali sličnu ulogu kao grofovi Eltz u Vukovaru, na posljetku su svoj posjed prodali gradu koji dvorac koristi za kulturne priredbe. Otamo je krasan pogled na Dunav i gorje u kojem se od rimskoga doba uzgajaju kvalitetna vina. Rimske zidine, islamski bunari, gotska crkva propovjednika Ivana Kapistrana - sve u bivšoj austrijskoj utvrdi - oživljavaju povijest. Slavonski glavni grad Osijek (Esseg) na Dravi, 18 kilometara od ušća u Dunav, očuvao je značajke srednjoeuropskog malog grada Austro-Ugarske iz XIX. stoljeća. Za razliku od Vukovara, kojega je prije deset godina okupirala 'Jugoslavenska narodna armija', u Osijeku su jedva vidljivi tragovi tadašnje opsade. Od 105 tisuća stanovnika koje je Osijek imao 1990., danas tamo živi tek 75 tisuća, u Vukovaru od 44 tisuće prije rata, svega 20 tisuća. Barokom obilježeni stari grad nalazi se unutar tvrđe iz dana princa Eugena. Narodno kazalište teško oštećeno 1991. financiralo je obnovu iznajmljivanjem prostorija McDonaldovom lokalu. I hrvatski glasoviti biskup Josip Juraj Strossmayer, koji potječe iz Linza, u Đakovo je za izgradnju svoje neoromaničke prvostolnice doveo austrijske arhitekte (1860. - 82.), Carla Roessnera i Friedricha Schmidta, graditelje bečke vijećnice. Taj je grad iz još jednog razloga povezan s Bečom: svojom ergelom lipicanaca."