RFE 25. II. RAZGOVOR S PROF. PAĐENOM O SLUČAJU NORAC

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 25. II. 2001. Profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dr. Ivan Pađen o ulozi Katoličke crkve u obrani Mirka Norca. S profesorom Pađenom razgovarao Mladen Mali. - Već dva tjedna traju prosvjedi u ime i zbog umirovljenog generala Mirka Norca. Koje su, po Vašem mišljenju, poruke prosvjeda? = Poruke su raznovrsne, ne postoji samo jedna vrsta poruka. Treba voditi računa o tome da se Hrvatska nalazi u vrlo teškoj i dugotrajnoj ekonomskoj krizi, ili barem stagnaciji. U takvoj situaciji ljudi traže rješenje za svoje socijalno-ekonomske probleme i tamo gdje ih nikako ne mogu naći. To je jedan od uzroka zašto su ti prosvjedi uzeli tolikog maha. Drugi razlog je taj što mi nemamo civilnu kulturu, pa ljudi nisu u stanju procijeniti što je važno, a što nije važno. Treći razlog je taj što je jedan dio ljudi vjerojatno sasvim svjestan da su počinili djela koja se ne mogu pozitivno kvalificirati. I napokon, postoje ljudi koji su stekli određene privilegije. - Upravo se potpisuje peticija kojom se, u stvari, žele abolirati hrvatski branitelji od bilo kakvog kaznenog progona. Je li to, po Vašem mišljenju, glavni cilj peticije, ili razloge treba tražiti u onome što ste rekli u prijašnjem odgovoru? = Za jedan dio onih koji se neposredno zalažu za takvu peticiju, to bi mogao biti glavni cilj. Jer njih je strah da ukoliko budu povučeni neki ljudi za počinjene ratne zločine, da će biti povučeni i oni. Čini mi se da se tu ipak pretežno radi o tome da je ljude koji su izgubili privilegije promjenom režima početkom 2000. godine, strah da će izgubiti te privilegije, pa i utjecaj koji su stekli. - Da li bi se moglo iz aktualnih prosvjeda, ali i iz jedne tužbe podnijete 1998. protiv četvero partizana s kvalifikacijom 'udruživanja radi činjenja kaznenih djela', zaključiti da se sada putem suda pokušavaju ostvariti neki ciljevi koje prijašnja vlast svojim političkim djelovanjem nije uspjela? = Ja ne vidim da bi se sada htjeli ostvariti neki politički ciljevi, koje prijašnja vlast nije uspjela, nego se nastavlja ista politika. Po mom sudu, prijašnja vlast je pokušala s jedne strane napraviti pomirbu dvije strane zavađene u II. svjetskom ratu, što je za one koji su rođeni i odrasli u gradovima potpuno nepotrebna stvar. Mi nemamo tu vrstu pamćenja. Pomirba partizana i domobrana zapravo je bila vođena kao pomirba ustaša i UDBA-ša. I svrha te pomirbe nije bila da se sagledaju zločini koje su počinile jedna i druga strana. Svrha je sasvim očito bila da se svi zločini koje su političke snage činile u ovoj zemlji od 1941. pa do 3. siječnja 2000. zapravo prikriju. - U prošla dva tjedna javnosti su se obratili i biskupi otvorenim pismom, iz kojeg se moglo zaključiti da podupiru ili da su na strani hrvatskih branitelja. Kakvu su oni poruku uputili? = Nije se radilo o biskupskom pismu, nego se radilo o pismu jednog broja biskupa, točnije biskupa Splitske mitropolije, bez zadarskoga, ali sa pridruženim gospićko-senjskim biskupom. Ja ne mogu čitati to pismo tako, kao da se je ono stavilo na stranu prosvjednika. Što god se, inače, o tom pismu pisalo u javnosti, ja se ne slažem da je to pismo nacionalističko pismo. To je jedno vrlo pristojno i umjereno pismo. Ja sada ostavljam po strani zašto je ono napisano, koji su možda bili motivi. Međutim, činjenica je da u tom pismu postoji jedan dio koji izgleda kao jedno ritualno prizivanje lika blaženoga Alojzija Stepinca. Dalmatinski biskupi u tom pismu otprilike kažu: evo ga, danas je dan blaženoga Alojzija Stepinca i mi ne možemo danas drugo učiniti nego ponoviti njegove riječi - 'da sam ja kojim slučajem uskratio svoju podršku samostalnoj hrvatskoj državi, za koju je plebiscitarno čitav hrvatski narod, ja bih bio ništarija'. To izgleda kao ritualno prizivanje jednoga blaženika Katoličke crkve, dotle dok se ne sjetite da se u tom pismu spominje, kao mjerodavan za odnos dalmatinskih biskupa prema sadašnjoj hrvatskoj državi, odnos Alojzija Stepinca spram Nezavisne države Hrvatske u trenutku kada je ona osnovana. I ako znate koji je bio stav Alojzija Stepinca u tom trenutku kada je NDH osnovana, ne poslije kada ju je on osuđivao i kada je osuđivao ustaške zločine. Ako znate da je Stepinac u svom pismu od 28. travnja 1941. godine kazao otprilike: 'u ovim časovima kada jezik ne može govoriti, nego govori krv u svojoj tajanstvenoj povezanosti sa zemljom', to su po prilici riječi koje je on kazao. Dakle da je uporabio nacističku retoriku zato da bi izrazio svoje oduševljenje za NDH. Morate se zato stvarno zabrinuti koja je to točno uloga koju Katolička crkva ima i u ovim događajima danas, i u rastu i razvoju hrvatskog nacionalizma u posljednjih šezdeset godina. Ne direktna uloga, nego indirektna uloga, i ta je uloga doista krajnje zabrinjavajuća i utoliko je to pismo dalmatinskih biskupa, neovisno od toga što su oni s tim citatom htjeli reći, zapravo krajnje zabrinjavajuće i ne djeluje dobro na smirivanje situacije u Hrvatskoj. (RFE)