NJ-TAZ5.2.-NMD I EUROPA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 5. II. 2001. Umišljena prijetnja "SAD - danas vojno, politički i gospodarski najjača država od doba Rimskoga carstva - osjeća se 'ranjivom' zbog 'huljskih država' i 'ugrožena' od terorista. Svoju navodno 'ugroženu' sigurnost želi osigurati novim divovskim korakom naoružanja. A saveznici u također najjačem vojnom savezu u povijesti, moraju sudjelovati u novčanim troškovima i političkim rizicima. No postoji li ta prijetnja uopće? Ako postoji, kolika je? Koji su uzroci opasnosti? I prije svega: kojim bi se političkim, diplomatskim i gospodarskim instrumentima toj prijetnji - ako postoji - moglo suprotstaviti kako bi se spriječilo naoružavanje? Sva ta načelna pitanja u dosadašnjim se razilaženjima o nacionalnom proturaketnom projektu (NMD) SAD-a nisu postavljala. No opravdala bi potrebu 'sigurnosnopolitičke rasprave'. Ni na muenchenskoj konferenciji ta pitanja nisu postavljena. Jedan od malobrojnih preostalih njemačkih sigurnosnih političara s još prepoznatljivim samostalnim mišljenjem CDU-ov je zastupnik Lamers. On je bar nabacio pitanje bi li proturaketni obrambeni sustav bio prikladan odgovor na prijetnje terorista koji sobom nose bojne glave ili otrovni plin u aktovki. Upozorenje na novu utrku naoružanja s Rusijom i Kinom je, dakako, važno. No ako će se Schroeder, Fischer i Co. kao i njihovi kolege i kolegice u drugim europskim NATO-ovim državama i dalje ograničavati na ta upozorenja i prepuštati se nadi da će Washington zbog tehnoloških i financijskih razloga ionako jednoga dana odustati od projekta NMD, izgubit će u transatlantskom razilaženju. No možda Europa najkasnije od kosovskoga rata uopće više ne može formulirati nužna načelna pitanja o američkom projektu NMD. Jer od ljeta 1999. EU se odlučio za samostalno sposobnu vojnu silu. Time razmišlja na isti način kao i SAD o projektu NMD: na buduće 'nove prijetnje' - koje dosad ni vlade EU-a nisu jasno definirale - mora se reagirati vojnim sredstvima. Ublaženo nazvan Europskim sigurnosnim i obrambenim identitetom (ESVI) i američki proturaketni projekt bili bi prema tomu samo dvije strane iste medalje. I u budućim transatlantskim razilaženjima oko ESVI-a i NMD-a ne bi bili posrijedi bolji politički koncepti prevencije, deeskalacije i rješenja kriza i sukoba u Europi i globalno. Prijeporna bi točka ponajprije bilo pitanje može li SAD uopće sačuvati nadmoć nad Europom vojnim (tehnološkim) sredstvima. U tom bi slučaju ta 37. muenchenska konferencija bar za SAD bila doista 'najvažnija priredba takve vrste' od 1983., kako je washingtonski 'Center for Security Policy' - zakleto konzervativna tvornica mišljenja utemeljena u doba predsjednika Reagana - najavio još prošloga tjedna. Tada, prije osamnaest godina, razilaženja su se vrtjela oko razmještaja novog američkog nuklearnog oružja u zapadnoj Europi. Moskva je svojedobno taj razmještaj odbila jednako odlučno kao sada - kako se čini - i projekt NMD. Savjetnik za sigurnost predsjednika Putina Ivanov u Muenchenu je jasnije nego ikad prije neki ruski političar pokazao da Moskva iz vlastitih političkih interesa dijeli bar dio američkih shvaćanja prijetnja. Primjerice s pogledom na Čečeniju i druge regije Kavkaza. Moskovsko toleriranje projekta NMD ili čak ograničena ruska suradnja, budu li SAD šutjele o ruskim kršenjima ljudskih prava i vojnim pustolovinama u Čečeniji i 'bliskom inozemstvu', kako to Moskva definira: bude li Europa i dalje potiskivala načelna sigurnosnopolitička pitanja, morat će sudjelovati u toj prljavoj igri", zaključuje Andreas Zumach.