VOA-31.1.-TISAK

GLAS AMERIKE - VOA 31. I. 2001. Iz tiska "Janusz Bugajski, direktor Ureda za istočnu Europu pri washingtonskom Centru za strateške i međunarodne studije, piše u 'Washington Timesu' kako, kad je riječ o pitanju ratnih zločina, trenutačno vladaju tri različita standarda. Jedan vrijedi za Hrvatsku, drugi za Srbiju i treći za Bosnu i Hercegovinu. Pritom nije sporna namjera glavne tužiteljice Carle del Ponte da se sudi glavnim akterima; pod velikim su upitnikom političke i vojne kalkulacije čelnika NATO saveza, piše Janusz Bugajski. U slučaju Hrvatske, postavljen je strog standard koji bi mogao obuhvatiti širok spektar vojnih i političkih čelnika. U slučaju Bosne primjenjuje se dvostruki standard, pri kojemu se izdaju optužnice i uhićuju pojedinci onda kada oni prestanu biti prijeko potrebni za provođenje Daytonskog sporazuma. U slučaju Srbije sada se primjenjuje labav i fleksibilan standard. Zapadni čelnici samo govore o uhićenju ratnih zločinaca, u perverznom pokušaju da zadrže predsjednika Koštunicu na vlasti. Očito je da su ratni zločini postali pitanje političke ekspeditivnosti umjesto pitanja pravde, morala i takozvanih zapadnjačkih vrijednosti, piše Bugajski. Demokratska vlada u Zagrebu slaže se da Hrvati, koji su imali veze s ratnim zločinima tijekom rata za neovisnost od Jugoslavije moraju biti kažnjeni. No nažalost, postupci suda mogli bi kriminalizirati cijeli taj rat, ako svaka vojna akcija bude definirana kao potencijalan zločin. Otkako je demokratski nastrojena vlada došla na vlast u Hrvatsku, Zapad je pojačao pritiske na Zagreb da u potpunosti surađuje sa sudom. No, to u praksi znači zahtjev za odavanjem vojnih i obavještajnih dokumenata koji bi u nekim slučajevima doista mogli ugroziti državnu sigurnost, piše Bugajski. U slučaju Srbije, pak, pritisci su ostali minimalni zbog straha zapadnih političara da bi progon Miloševića i kompanije mogao naškoditi gospodinu Koštunici. 'Takva proturječna politika zapadnih političara šalje krivu poruku i Hrvatskoj i Srbiji. Beogradski su političari shvatili da prijetnja nestabilnosti u Srbiji (bila ona točna ili prividna) djeluje čudesno pri cijeđenju povlastica od strane Bruxellesa. Činjenica da Milošević postoji negdje u pozadini, ali ipak postoji, plaši zapadne čelnike koji se lako daju uvjeriti da se Koštunicu ne treba podvrgavati prevelikom pritisku. To, sa svoje strane samo potpiruje nacionalističku aroganciju i ignoriranje međunarodnih normi. Zagreb je pak potišten zbog činjenice što se nakon 10 godina agresije i genocida Srbiju ne drži odgovornom za akcije koje je provela protiv svojih susjeda. Umjesto toga, hrvatsku se demokratsku vladu proziva zbog toga što nije susretljivija. To pak potpiruje revanšističke i ekstremističke osjećaje diljem zemlje i moglo bi dovesti do porasta popularnosti populističkih i nacionalističkih formacija koje čekaju u političkom zapećku', piše Janusz Bugajski. Treći standard o ratnim zločinima primijenjen u Bosni i Hercegovini: na primjeru Biljane Plavšić, koja se sada dragovoljno predala sudu, učimo da je pojedinac imun na uhićenje sve dok se nalazi na važnom položaju i ulaže bar minimalan napor u provedbu Daytonskog sporazuma. S druge strane, u Bosni, ako si ukrao dovoljno dobara, prikupio dovoljno oružja i imaš jake osobne čuvare i političke zaštitnike u Beogradu, tada su ti izgledi da ne budeš uhićen i dalje veliki. Ako nemaš moć, novac ili streljivo, bolje ti je da se skloniš u Srbiju gdje će te štititi takozvano obećanje buduće demokracije', piše Bugajski. Iako se trostruki standardi mogu s udaljenosti činiti potrebnima, oni će u praksi nagristi i legitimnost međunarodnog suda kao i konsolidaciju demokratske vladavine i zakona diljem čitave regije, zaključuje Bugajski. (VOA)