RDW 8. I. MILOŠEVIĆ NE IDE U HAAG

NJEMAČKI RADIO - RDW 8. I. 2001. Sučeljavanje s prošlošću na srpski način - komentira Verica Spasovska. Na prvi pogled djeluje neočekivano - signaliziranje spremnosti za suradnju s haaškim sudom za ratne zločine, koje već nekoliko dana dolazi iz nove srbijanske Vlade. Najava jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Svilanovića prigodom posjeta Washingtonu da njegova Vlada želi surađivati sa sudom za ratne zločine činila se kao radikalni preokret u dosadašnjoj vanjskoj politici srbijanskih demokrata. Kako objasniti takav očiti zaokret? No, novi smjer kojim je krenula Vlada Zorana Đinđića nije bio potpuno neočekivan. Odmah nakon izbora on je kao svoj prioritet označio borbu protiv mafije i organiziranog kriminala. A u njega nisu umiješane samo kriminalne bande, nego tragovi vode čak do najviših vrhova bivšeg režima koji se godinama besramno bogatio na račun stanovništva. Brojna ubojstva i otmice kritičara režima ni do danas nisu razjašnjena. Novoj srpskoj Vladi pri tome nije najvažnije pozvati na odgovornost Miloševića i njegove pristaše za ratove u raspadnutoj Jugoslaviji. U središtu pozornosti optužbi ni u kom slučaju nije pitanje ratnih zločina koje je u tim ratovima počinila srpska strana. Ali to su upravo one točke optužnice koje za haaški sud predstavljaju težište. Vjerojatnost da će se Milošević zbog toga pojaviti pred sudom u Haagu, također je vrlo mala. Jer njegovo izručenje Đinđić i dalje odbija. Možda zato što se boji da srpsko stanovništvo ne bi prihvatilo haaški sud kao objektivnu instancu. S valom sudskih postupaka protiv predstavnika starog režima Đinđić želi razbiti još uvijek postojeću bazu Miloševićevih pristaša i istodobno ispuniti želju stanovništva za kažnjavanjem i osvetom. To pravno razračunavanje je važno kako bi se stanovništvu pokazalo da nova Vlada Srbiju želi pretvoriti u pravnu državu prema mjerilima zapadnih demokracija. Jer do sada pravosuđe nije pokazalo posebnu marljivost u razjašnjavanju zločina u koje su vjerojatno bili umiješani političari bivšeg režima. Zato signal iz Beograda u pravcu Haaga najprije predstavlja važan korak na putu prema demokratizaciji Srbije. Ali on ne znači da je nova Vlada trenutačno spremna sučeliti vlastito stanovništvo s odgovornošću za prošle ratove. Ali ako se želi spriječiti demoniziranje cijelog naroda kao ratnog huškača, onda se na odgovornost moraju pozvati odgovorni. Jednom ni pred tim ne mogu zatvoriti oči ni demokrati u Beogradu, mora biti okrenuta i ta tamna stranica u novijoj povijesti Srbije. U Haagu ili u Beogradu - to na kraju krajeva nije važno. (RDW)