FR-LE MONDE-1.2.-DELORS I HAVEL O EUROPI

FRANCUSKA LE MONDE 1. II. 2001. Velika Europa viđena očima Jacquesa Delorsa i Vaclava Havela Novinari Jacqueline Henard ('Die Zeit') i Daniel Vernet razgovarali su o Europi s češkim predsjednikom Vaclavom Havelom i s bivšim predsjednikom Europskog povjerenstva Jacquesom Delorsom. Iz razgovora izdvajamo: "- Prije gotovo deset godina u Parizu ste održali govor o čekanju i o strpljivosti. Budući da pripreme za ulazak u Europsku uniju ulaze u aktivnu fazu, imate li dojam da je dugom čekanju došao kraj i da ujedinjenje Europe nije daleko? = V.H: U povijesti se ništa ne događa onako kako je planirano. Gdjekada se dugo čeka. Tako je bilo dok ovaj projekt napokon nije nepovratno došao svome kraju. (...) = J.D: Glavni izazov, kako je često govorio Vaclav Havel, etičke je naravi. No htio bih samo podsjetiti da smo Europu stvorili iz nužde: s jedne strane radi pomirbe naroda koji su gurali Europu u stalan građanski rat, a s druge, radi prilagodbe naših gospodarstava američkoj moći. (...) Nadam se da će 2020. povjesničari moći reći: velika je Europa izgradila područje mira i sloge među narodima i izmislila sustav koji pomiruje slobodu (u gospodarstvu, tržište) i najmanji potreban nadzor. Tako ćemo biti primjer svijetu koji će biti globalno selo. (...) - Na zahtjev Francuske, iz Europske povelje o temeljnim pravima isključeno je svako pozivanje na kršćanstvo. Jacques Delors se usprotivio, zajedno s drugima. Kao predsjednik Republike Češke, žalite li i vi zbog toga? = V.H: Ne znam. Mislim samo da se, u demokratskim i pluralističkim uvjetima u kojima živimo, u tako važnom dokumentu ne možemo pozivati isključivo na vjerske tradicije. Vrijednosti po sebi jesu važne, a bitne su vrijednosti obuhvaćene u Povelji. = J.D: Treba staviti točku na 'i'. Nikad nisam rekao: Europa će biti ili neće biti kršćanska. Europa je iznad tih pojednostavljenih definicija. Naprotiv, usprotivio sam se tomu da se u europsko nasljeđe, među ostalim prinosima, ne uvrsti vjersko nasljeđe. To je povijesna činjenica. = V.H: Europa će ići dalje od Povelje i od Nice. Nju će činiti prava zajednica država kojima će, da bi zajednički živjele, prije ili poslije trebati Ustav. Jednostavan, razumljiv tekst, zahvaljujući kojemu će svatko moći shvatiti kako ona djeluje. Kako bi se uklonila podjela na malu skupinu eurostručnjaka i veliku masu euroanalfabeta. Povelja bi mogla biti uvod u novi Ustav. Prvo se utvrde vrijednosti, a onda se govori o ustanovama. Kako bi svi shvatili da su ustanove rezultat vrijednosti navedenih u uvodu. (...) - Što će biti s nacionalnim državama u sutrašnjoj Europi? = J.D: Moramo pripaziti. Prema nekim mišljenjima, europski Ustav znači nestanak nacionalnih država. Bila bi to povijesna pogreška. Moramo izgraditi federaciju nacionalnih država. One će osigurati socijalno jedinstvo i biti veza između baze i vrha. = V.H: Jasno je da moramo poštovati suverenitet i identitet ne samo svakog naroda i svake države, već i svakog područja, svake skupine građana, svake težnje, svake društvene klase. No mislim da postoji ideološka i koncepcijska zbrka: s jedne strane, federacija ne dokida nacionalne države; s druge, jedan sporazum nije dovoljan da ujedini države, osim ako se ne zadovoljimo nekom vrstom konglomerata. Sadašnji razvoj Europe ide prema stvaranju izvornog političkog entiteta koji nije ni federacija u tradicionalnom smislu, ni običan savez. G. 1991., Francois Mitterrand je došao u Prag sa zamisli o konfederaciji. Ta zamisao, donekle neodređena, koja je iznesena 1989., nije uspjela. Dakle, politolozi bi morali izmisliti novu kategoriju. (...) - Ne mislite li da ćemo se s velikom Europom s jedne, i prethodnicom s druge strane, naći u istom položaju, u istoj podjeli? = V.H: U budućnosti bi mogla postojati jezgra država koje će tješnje surađivati od drugih. Ne vidim u tomu ništa loše, uz uvjet da ta skupina bude otvorena. Izdaleka, ta formula može podsjećati na ideju konfederacije. No prilike su drukčije. Tada smo naivno vjerovali da ćemo u Uniju ući brzo. I brinuli smo se zbog nepovjerenja koje smo osjećali prema poslijekomunističkom svijetu. Zato nam se konfederacija činila kao sporedni kolosijek. = J.D: Konfederacija iz 1991. imala je dvije slabosti: uključivala je Rusiju, a ništa nije govorila o Sjedinjenim Državama. I istodobno je obuhvaćala gospodarska pitanja u ovlasti Europske zajednice. Time se tumači suzdržanost država iz srednje i istočne Europe. Naprotiv, otvorena prethodnica može pomiriti što brže proširenje i nastavak integracije. Ako ta prethodnica ugleda svjetlo dana u času kada Republika Češka uđe u EU, ona odmah može biti dio prethodnice, ako to želi i ako to može. Isto vrijedi za nove, kao i za stare države-članice: ako žele i ako mogu."