AU 2.II.-DIE PRESSE-SAD I EUROPA

AUSTRIJA DIE PRESSE 2. II. 2001. Transatlantski dvoboj "Američko je gospodarstvo u krizi. I sve su oči uprte - ne u Georgea W. Busha ml. nego u Allana Greenspana koji već 13 godina kao šef američke Središnje banke bdije nad time koliko je novac u Sjedinjenim Državama jeftin ili skup. Činjenica da Amerikanci, nervozni zbog popuštanja njihova gospodarskoga rasta znak nade traže u Središnjoj banci a ne u Bijeloj kući, još je jedna posljedica Clintonove gospodarske politike koja se uglavnom sastojala od toga da se u gospodarstvo ne miješa. Tako je kao presudan čimbenik ostala Središnja banka - a Americi zbog toga nije bilo loše. Deregulacija koju je Ronald Reagan uveo početkom osamdesetih godina udružena s tehnološkom revolucijom devedesetih, pobrinula se za strm porast proizvodnosti, brzo povećanje radnih mjesta i povećanje blagostanja (i za siromašnije slojeve, unatoč zaoštravanju socijalnih razlika). I za prekomjernu dozu optimizma koju donosi osamnaest godina booma (s kratkim prekidima). Nepokolebljivo povjerenje u bolju budućnost pravi je temelj svake visoke konjunkture - samo se tada ulaže, samo tada ima novca za riskantnije projekte, samo tada potrošači troše. No ako se optimizam previše zagrije, na temelju euforičnih očekivanja rasta stvaraju se prekomjerni kapaciteti i kupuju se dionice po fantastičnim cijenama. To se događalo u prvoj polovici prošle godine. Neizbježna je posljedica najprije triježnjenje - a zatim strah od budućnosti: burze se urušavaju, prekomjerni se kapaciteti smanjuju, nezaposlenost raste a potrošači prestrašeno obuzdavaju nagon za trošenjem. To se događalo u drugoj polovici prošle godine. No pesimizam je konjunkturni otrov. Američkom gospodarstvu koje danas zapravo još ne stoji loše - raste ali ne više tako brzo - s te strane prijeti prava opasnost recesije. Upitno je može li Allan Greenspan unatoč svojem autoritetu očinskog lika najduljeg američkog booma u povijesti, promijeniti raspoloženje snižavanjem kamata. Europa je od Sjedinjenih Država naučila važnu lekciju: da se za buđenje gospodarstva mora postići prihvatljive stope rasta. Iz sadašnjeg bi se stanja moglo naučiti da taj put ne mora bezuvjetno biti u ropskom oponašanju američkih prilika. Naposljetku, Europsko će gospodarstvo prema svim izgledima ove godine rasti ne samo jače od američkog, nego je u protekle tri godine već stvorilo više radnih mjesta, bolje je nego američko, primjerice u mobilnoj telefoniji, iskoristilo šanse tehnološke revolucije i postiglo - i s eurom, ali daleko više sve jačim povezivanjem sa zemljama srednje i istočne Europe koje se naglo razvijaju - veću unutarnju snagu koja bi mogla prkositi blagoj američkoj recesiji. Zadovoljno opuštanje ipak nije preporučljivo. Ako kontinent koji brzo stari i zatvara se pred svim pravim useljavanjima, dugoročno želi očuvati blagostanje, mora iskoristiti sve još neiskorištene proizvodne potencijale. Inače će Europa, kao Japan prije deset godina, pasti u agoniju, još ne siromašna, ali bez srčanosti, poduzetničkoga duha i perspektive. A SAD će tada, ne na zadnje i zbog smanjenja poreza i preporoda vlastite inicijative (i na socijalnom području), opet živahno biti u prednosti", zaključuje komentator lista Michael Prueller.