AT-YU-KOMENTARI-Politika AU-31.I.-DER STANDARD-BEOGRAD I KOSOVO AUSTRIJADER STANDARD31. I. 2001.Novo razmišljanje u Beogradu"Multietnička i demokratska zajednica u kojoj se poštuju ljudska i manjinska prava: tako srpski podpredsjednik
vlade Nebojša Čović opisuje cilj mirnog rješenja sukoba u južnosrpskoj tampon zoni prema Kosovu. Pri tomu Beograd želi postupiti u tri etape: najprije suglasnost o nenasilnom uređenju bez promjena granica i posebnog statusa za prijeporno područje, integracija nastanjenih Albanaca uz puno očuvanje njihovih ljudskih prava. Zatim postupno razvojačenje područja i kao treće izgradnja gospodarstva i obnova političkih i društvenih struktura u nedovoljno razvijenoj graničnoj regiji.Ti tonovi koji dolaze iz Beograda posve su novi i na stanovit se način razlikuju od dosad poznatog držanja novog jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice. Susretom sa svojim prethodnikom Slobodanom Miloševićem i njegovo strogo odbijanje da ga kao optuženog za najteže ratne zločine izruči UN-ovu sudu, Koštunica je pojačao sumnje u dobru volju da uistinu prekine s prošlošću.Za mnoge Srbe Koštunica utjelovljuje tako reći nacionalizam s
AUSTRIJA
DER STANDARD
31. I. 2001.
Novo razmišljanje u Beogradu
"Multietnička i demokratska zajednica u kojoj se poštuju ljudska i
manjinska prava: tako srpski podpredsjednik vlade Nebojša Čović
opisuje cilj mirnog rješenja sukoba u južnosrpskoj tampon zoni
prema Kosovu. Pri tomu Beograd želi postupiti u tri etape: najprije
suglasnost o nenasilnom uređenju bez promjena granica i posebnog
statusa za prijeporno područje, integracija nastanjenih Albanaca
uz puno očuvanje njihovih ljudskih prava. Zatim postupno
razvojačenje područja i kao treće izgradnja gospodarstva i obnova
političkih i društvenih struktura u nedovoljno razvijenoj
graničnoj regiji.
Ti tonovi koji dolaze iz Beograda posve su novi i na stanovit se
način razlikuju od dosad poznatog držanja novog jugoslavenskog
predsjednika Vojislava Koštunice. Susretom sa svojim prethodnikom
Slobodanom Miloševićem i njegovo strogo odbijanje da ga kao
optuženog za najteže ratne zločine izruči UN-ovu sudu, Koštunica je
pojačao sumnje u dobru volju da uistinu prekine s prošlošću.
Za mnoge Srbe Koštunica utjelovljuje tako reći nacionalizam s
ljudskim licem koji ih pošteđuje neugodnog obračuna s najnovijom
prošlošću. Ta je nada varljiva i što duže se održi, to će biti teža
integracija Jugoslavije u europske strukture.
No Koštuničino stajalište, kako je poznato, odavno ne dijele svi u
novom političkom vodstvu Srbije i Jugoslavije. Prijedlozi rješenja
za južnosrpsko granično područje imaju posve jasan umjeren
rukopis. Da je Beograd postupao po tim maksimama kad je kosovska
kriza postala akutnom, ne bi došlo do NATO-ovih napada.
Albanski borci 'oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca'
imaju očito istu strategiju kao nekad OVK na Kosovu: povećan broj
napada na srpske snage sigurnosti koji izazivaju jače napade
jugoslavenske vojske i koji bi zatim trebali izazvati međunarodnu
vojnu intervenciju. Pri tomu treba znati da je OVK nastao tek kao
posljedica potpune nepopustljivosti Miloševićeva režima prema
političkim zahtjevima kosovskih Albanaca koje su do tada iznosili
samo mirnim sredstvima.
Milošević je upao u kosovsku zamku. Njegovi su nasljednici čini se
prepoznali zamku koja ih čeka na jugu Srbije. Problem su iznijeli
čak i pred UN-ovim Vijećem sigurnosti - i ojačali svoj položaj. To
može koristiti vjerodostojnosti novog razmišljanja u Beogradu samo
ako poslije općih prijedloga podpredsjednika vlade Čovića uslijede
posve konkretne ponude albanskom stanovništvu južne Srbije",
zaključuje komentator Josef Kirchengast.